Dugih pet tjedana Anđi Marić (36) ne silazi osmijeh s lica. Naime, nakon dugo vremena njezin sin Gašper (10) provodi s njom svaki dan i tako već posljednjih nekoliko tjedana. Naime, nakon traumatične sudske bitke s Primožem Dolničarom oko skrbništva nad zajedničkim djetetom ona i bivši suprug dijele skrbništvo nad sinom koji dva tjedna provodi s ocem, a dva tjedna s majkom. Ipak, Gašper je zbog Anđine teške bolesti s oduševljenjem dočekao oporavak i da se njihovi životi vrate u svakodnevni ritam. Poželio je, kaže pjevačica, ostati s njom dulje nego što su planirali, pa u njihovu domu vlada veliko uzbuđenje uoči objave Anđine knjige “Afra”, dječačkom akcijskom romanu koji je nastao kao njezin odgovor na opasnu bolest s kojom se suočila.

'Bilo mi je bitno da Ivan Kušan prvi pročita moj rukopis'

Café24: Kako ste došli na ideju da samostalno napišete knjigu za djecu?

U jesen 2010. godine ostala sam sama. Dijete mi je bilo kod tate dva tjedna i osjećala sam se toliko jadnom u svojoj samoći. Nisam znala što ću sa sobom. Bila sam potpuno izgubljena. Osjećala sam da gubim svoj smisao kao osoba. Nisam više bila ‘full time’ majka. Gašpi je upravo tada počeo intenzivnije čitati knjige, a ja nisam bila zadovoljna literaturom koja je bila prevedena na slovenski. Dobila sam ideju napisati bajku sa svim svojim majčinskim mislima i vrijednostima za koje sam držala da mu ih želim prenijeti.

Café24: Tko je prvi pročitao vaš rukopis?

Priču sam napisala brzo, no dvije godine sam je dorađivala. U Ljubljani, dok sam bila sama, potpuno nevezana za realni svijet, obratila sam se Udruzi hrvatskih književnika kako bih kontaktirala Ivana Kušana. Zamolila sam ga da pročita moj rukopis. Poslala sam mu ga i kazao je da je zadovoljan. Bilo mi je važno da moje ideje pročita osoba koju držim važnom. I da takav netko procijeni posjedujem li talent. Igrom slučaja kontaktirao me književnik Zvonimir Milčec, kojemu sam također poslala rukopis. Nazvao me nakon što ga je pročitao i rekao mi: ‘Anđo, ti si spisateljica’.

Café24: Možemo li očekivati i nastavak?

Već sam na kraju pisanja druge knjige. Riječ je o dječačkom akcijskom romanu. Bit će to priča o prošlosti i budućnosti. Katkad iznenadim samu sebe svojim idejama. ‘Afru’ sam zamislila kao roman u nastavcima. Prvi govori o samopouzdanju. Drugi će govoriti o problemima u kući, o svjedocima koji šute.

Café24: Zašto baš roman za djecu?

Možda zato što s djecom njegujem posebnu vezu. Želim svojim knjigama pomoći djeci. Posjedujem posebnu dozu empatije. Dopustila sam si da do mene dopiru osjećaji koji do nekog drugog možda ne uspijevaju doći. Ili ih ne osjećaju intenzivno. Ne znam zašto sam takva i zašto sam baš od svih ljudi ja oboljela od svoje žalosti. No djeca i životinje kao da su posebno povezani s takvim osobama.

'Mislim da svojim primjerom sina učim iskrenosti i hrabrosti'

Café24: Jeste li zbog situacije sa sudskim procesom dodjele skrbništva postali popustljiviji prema sinu?

Važno je svojim primjerima pokazati djeci u kakve će ljude izrasti. Oni vide psujemo li na semaforu, hodamo li kod kuće u šlapama ili bosi, primijete čak i ako podrigujemo nakon objeda. Oni će sve ponoviti za svojim roditeljima pa nema previše smisla poslije ih opominjati. Ono što sam kao majka naučila je da ga svojim primjerom odgajam. Iskrenost je nedvojbeno nešto što djeca najviše cijene.

Café24: Uza sve to, u rujnu 2012. otkrili ste da imate encefalomijelitis... Zbog upale moždanih ovojnica, kazali ste, na trenutke teže govorite, gubite vid te motoriku u rukama i nogama. Ipak, iz bolnice ste izašli na vlastitu odgovornost i okrenuli se liječnici kineske medicine...

Puno sam se lošije osjećala nakon ‘liječenja’. Sada zapravo nastojim izliječiti posljedice liječenja u bolnici. Četiri godine bila sam žalosna. Grozna sam bila. Pisanje je predstavljalo sigurnu oazu u kojoj mi se ništa ne može dogoditi i nitko od mene ništa ne očekuje. Napisala sam čak i knjigu o svojoj bolesti, premda je nikad neću objaviti. To je dnevnik mog oporavka. Bilo me sram. Bila sam uplašena. Kao da su me svi uspjeli uvjeriti da sam manje sposobna biti majka, da sam manje dopadljiva ljudima i da nitko od mene ništa ne očekuje.

'Moje dijete zna da sam uz njega unatoč bolesti i svađi s bivšim'

Café24: Kako ste tijekom bolesti, rehabilitacije i borbe za skrbništvo održavali odnos sa sinom?

Najbitnije od svega je da dijete nikada ne pomisli da ste ga ostavili, da ste digli ruke od njega. Bez obzira na to što mu drugi govore, sami imate golemu priliku i mogućnost da sa svojim djetetom izgradite prisan i iskren odnos. Na kraju krajeva, mi ćemo zauvijek biti njegovi roditelji, a pošto više nismo zajedno, odnos s drugim roditeljem je samo djetetova stvar. I ništa nije bitno, samo vaš odnos s djetetom. Ako ono pomisli da ste ga napustili, posljedice mogu biti strašne. Ja sam sve ove godine, onaj tjedan kad bi mali bio kod oca, barem jednom tjedno odlazila u školu, da ga zagrlim i poljubim tijekom velikog odmora. Roditelj kojem je ‘zabranjeno’ viđanje djeteta uvijek dijete može vidjeti u vrtiću ili u školi. I preko ograde, iz daljine ako treba. Važno je da vaše dijete zna da ste tu uz njega.

'Živjet ću u ljubljani zbog sina sve dok sam mu potrebna'

Café24: Tko je stajao uz vas u svim tim teškim trenucima?

Izgubila sam mnogo prijatelja s razvodom. Bila sam potpuno sama.

Café24: Kako ste ekonomski podnijeli sav teret?

U svemu sam najzahvalnija roditeljima i braći. Onda i medijima. Hvala vam što ste bili moje jedino oružje, i moj megafon. Moj glas se daleko čuo. Bilo je teško, ali vjerujete li mi da je poljubiti dno najbolja odskočna daska za dalje i da sam se u bezizlaznim situacijama pokazala najkreativnijom.

Café24: Dijelite skrbništvo s bivšim suprugom, no nadate li se da će vama sud ponovno vratiti skrbništvo nad sinom?

Moji roditelji nisu svjedočili na sudu jer im ja kao svoja pravna zastupnica nisam omogućila sudskog tumača, i na ročištu sam, neuka, obaviještena da to košta 300 eura. Ima li smisla dalje o tome govoriti? Ima li smisla hraniti jednu mašineriju koja nema apsolutno nikakve veze s našim svakodnevnim životom? Sud je zaustavljen. Ja odustajem od svega. Mogu promijeniti samo sebe, i odlučila sam da izlazim iz igre. Naše dijete nije ni u kakvoj opasnosti, ja sam mu dokazala da sam uz njega i da se borim, a sada je dosta. On se mora dogovoriti sa svojim ocem, koji ga obožava. Ja sam tu, u Ljubljani, ako me treba, zna gdje me može pronaći. Briga me za skrbništvo. Pomirila sam se s tim da ću do djetetova 18. rođendana biti u Ljubljani i onda idemo dalje. Kao što sam rekla, budućnost je nešto što ne postoji i idem dan za danom i fokusiram se na sebe i svoje stvaralaštvo.

Café24: Vjerujete li da ćete s vremenom moći ostvariti bolji odnos s bivšim suprugom Primožem Dolničarom?

Iskreno, briga me. Bit će kako treba biti. Ne mogu polagati nade ni u koga osim u sebe. Zbog svog sina uvijek ću biti ljubazna i normalna prema njegovu ocu. Bitan mi je jedino moj odnos s Gašpijem.

Café24: Što vas je najviše povrijedilo u cijeloj situaciji s obzirom na to kako se bivši suprug ponio prema vama?

Četiri godine sam bila u potpunom šoku što mi se dogodilo. Ali sve je tako kako treba biti, i ja sam sretna da sam ovdje gdje jesam, stvarno. Sada želim raditi i stvarati, a ostalo me više ne zanima.

Café24: Nakon braka, vjerujete li još u ljubav i romantiku?

Kako da ne? Možda sam čudna, ali glupo mi je cijeli muški rod osuditi zbog jednog lošeg iskustva. Dobro, ponekad mi je žao što nisam imala obitelj koju sam toliko priželjkivala još od djetinjstva, ali onda se odmah izvadim iz tog stanja i mislim na nešto što želim.

'Sretno sam zaljubljena i uživam uz svog muškarca'

Café24: Vjerujete li u instituciju braka?

U meni izaziva strah, ali i osjećaj da je to nešto izmišljeno. Pozdravljam silne razvode jer to znači da ljudi imaju hrabrosti izaći iz nečeg što je užasno za njihovu djecu ili za njihov osobni razvoj. Sve manje ih je koji su robovi pravila i svega što okolina očekuje od njih. Mislim da je strašno kad se majka ili otac ‘žrtvuje za mir u kući’ jer djeca sve vide, razumiju i upijaju kao spužve, i samo ih svojim primjerom učite! Što vi činite ili podnosite, vjerujte mi, da će i oni. Želite li to svojoj djeci? Kako cool, zar ne?

Café24: Osjećate li potrebu za muškarcem u svom životu?

Sretno sam zaljubljena, i jako volim biti s muškarcem. Ne znam koliko ova veza konkretno može trajati, ali kad smo zajedno, predivno nam je... Budući da on želi ostati anoniman, nadam se da neće pobjeći ako nas negdje ulove paparazzi.

Café24: Jeste li danas sretna žena?

Najsretnija sam žena na svijetu. Ovo je sve bilo takvo nevjerojatno učenje za mene da sad znam da je život satkan i od trenutaka te da prošlost i budućnost ne postoje. Sve je sada. Ja sam sada sita, odmaram se, moje dijete je zdravo i redovito odlazi na treninge košarke, imam prekrasnu obitelj i prijatelje i trenutno imam sve što mi ‘za sriću triba’.

Café24: Strahujete li kao majka zbog sinovih pubertetskih godina?

Važno je svojim primjerima pokazati djeci način življenja. Ne bojim se jer sam izgradila prisan i blizak odnos s njim. Ja sam mama koja drži do svojih riječi i obećanja, uvijek je tu i nikad ne laže. Oduvijek ga tretiram kao odraslog čovjeka i on to vidi, cijeni. I ja sam bila luda tinejdžerica, ali svoje roditelje oduvijek poštujem i volim.

Café24: Kako vi i sin provodite vrijeme koje je rezervirano samo za vas dvoje??

Pa živimo vrlo normalno. Kuća, škola, posao... Često se družimo s prijateljima, a nerijetko Gašpijevi prijatelji prespavaju kod nas.

Café24: Gdje se vidite za godinu dana?

Ne volim planirati jer kad čovjek planira, Bog se smije, ali voljela bih da moja knjiga ‘Afra’ bude prihvaćena kod nas i u Sloveniji i da ponovno sviram. To bi me jako veselilo. Trenutno vježbam glas. Tri godine šutnje uzele su danak, ali uporna sam. Svaki dan je borba.

Romantiku u braku zamijenile nevjera, mučni razvod i sudska bitka za dijete

Ljubav Anđe Marić i Primoža Dolničara počela je prije 14 godina i djelovala vrlo idilično. Upoznali su se 2000. na Levi’sovoj modnoj reviji na kojoj je ova bivša misica i pjevačica bila model, a Primož plesač. Nakon tri mjeseca veze i poznanstva Slovenac ju je zaprosio. Premda su glasine o njihovim trzavicama bile učestale, bračni krah doživjeli su konačno 2009. zbog njegove navodne nevjere s njezinim prijateljicama, nakon čega je uslijedila višegodišnja borba na sudu za skrbništvo nad sinom. Iako nisu ostali prijatelji, zbog toga što im je sud dodijelio zajedničko skrbništvo nad sinom Gašperom, viđaju se dvaput mjesečno. Naime, Gašper dva tjedna mjesečno provodi kod majke, a dva tjedna kod oca i njegove obitelji.