Naša najpoznatija kantautorica Alka Vuica (57) krenula je u rock vode. Iako tvrdi da je u duši rokerica oduvijek, obilježile su je pjesme 'Laži me', 'Varalica' te sada već evergreeni koje je pisala kolegama pjevačima.
Sad je okrenula ploču i ostvarila si je glazbene želje. Napravila je prvu božićnu pjesmu u karijeri 'Evo Božić je...', no ona je zapravo uvod u prvi rock album.
POGLEDAJTE VIDEO:
Vaš prvi božićni singl zvuči kao da budi nadu u bolje sutra, u povratak stare ljubavi, nadu u božićnu čaroliju. Točno?
U meni Božić uvijek budi nadu, svake godine osjetim tu čaroliju Božića i vjerujem u bolje sutra barem tih dana. I u spasenje cijelog svijeta.
Zašto ste nakon stotina pjesama koje ste dosad napisali tek sad snimili prvi božićni singl?
Uvijek sam željela snimiti božićnu pjesmu, ali ne neku ljigavu i lažno veselu parodiju nego ozbiljnu baladu koja će se slušati iznova svakog Božića i nikad neće dosaditi. Kad sam Zoranu Šerbedžiji spomenula da bih voljela božićnu pjesmu, odmah mi je poslao prijedlog melodije, ali nije mi se svidjela jer je bila previše vesela. Nakon malo nagovaranja poslao mi je melodiju koja me ‘pofurala’ i napravila sam tekst. Otpjevala, snimila spot i to je to. Sigurna sam da će se ova božićna vrtjeti još mnogo Božića...
Singl je uvod u vaš prvi rock album. Kako su spojivi rock i Božić?
I više nego što se misli. ‘Evo Božić je’ prava je rock balada koja priča o vječnoj ljubavi koju Božić uvijek i ponovno oživljava. A to i jest pojam Božića, vječna ljubav koja ne prestaje i ne nestaje.
Poznati ste po druženjima, vezama s rokerima, ali nemate nijednu rock pjesmu. Otkud baš sad želja za takvim albumom?
Nije da baš nemam rokerskih pjesama, možda samo nisu tako drastične i tvrde kao ove sada na albumu. Moj album ‘Alkatraz’ bio je baš rokerski album koji su cijeli odsvirali pravi pravcati rokeri Piko Stančić, Jura Pađen, Dudo Vorih, Fedor Bojić. Uglavnom, oduvijek sam željela pjevati i svirati rock, ali su me život i jeftina vremena odveli u drugom smjeru. Po svjetonazoru i po životnim stavovima oduvijek sam rokerica.
Album podrazumijeva i koncerte, turneje. Hoćete li na pozornicu u rock izdanju, vitlati stalkom?
Naravno da ću na turneju, i to u vrlo rock izdanju! Jedva čekam!
CD ste radili s poznatim gitaristom Zoranom Šerbedžijom. Kako je došlo do suradnje?
Sasvim slučajno, Zoran je došao u moju emisiju ‘Vidimo se u Sarajevu’, koju sam dvije godine vodila na TV Pinku BiH, kao pratnja Amili Sulejmanović, bivšoj djevojci Ipeta Ivandića i pjevačici koja je pjevala s Bijelim dugmetom. Nakon emisije zapjevali smo na jednoj večeri, njemu se jako svidjela moja boja glasa i pjevanje. Odsvirao mi je neke svoje pjesme i meni su se svidjele pa sam napisala tekstove. Kada je došao k meni ovog ljeta da snimimo tri pjesme, ‘kliknuli’ smo i napravili smo još pjesama. Uz pomoć mog sina Ariana koji se bavi produkcijom u našem kućnom studiju snimili smo cijeli album. Pomogli su nam Fedor Bojić, Jadranka Kristof i Branimir Mihaljević koji me natjerao da božićnu pjesmu otpjevam bolje nego ijednu ikad...
Kakva vas sjećanja vežu uz novi val?
Uglavnom lijepa i sjetna, kao i sva sjećanja na mladost. Mi smo živjeli vrlo slobodoumno i cijenila se individualnost, bilo je važno biti drukčiji, biti svoj. Bilo je to vrlo umjetničko vrijeme, kao da je cijeli svijet bio umjetnička kolonija, a mi smo možda i zbog socijalističkog režima taj bunt još više osjećali..
Tko je tada od vaših prijatelja rokera bio najotkačeniji, najluđi?
Svi su bili otkačeni jer se otkačenost cijenila. Važno je bilo biti nenormalan. Ali definitivno je najposebniji i najčudniji bio Johnny Štulić, pa Mirko Ilić koji je djelovao nekako demonski... Massimo i članovi grupe Ekatarina... Bila sam jako dobra s Bojanom i s Magi, a s Milanom sam dijelila ljubav prema Branku Miljkoviću, jednom od najvećih pjesnika s ovih prostora. I danas imam zbirku ‘Dok budeš pevao’ koju mi je Milan poklonio prepunu njegovih crteža. Vrlo otkačen je bio i Tomo in der Mühlen koji se uvijek ekstravagantno odijevao i imao jednu od meni dražih grupa čije morbidne koncerte nisam propuštala - ‘Karlovy Vary’... Vrlo lud i nepredvidljiv bio je i Oliver Mandić, s kojim nikad niste znali kako će večer završiti... Uglavnom, odrasla sam u vrlo shizofrenom okružju i dobro je da sam ostala normalna.
Vaš život doima se beskrajno zanimljiv, dinamičan. Koje trenutke izdvajate kao najljepše, najuspješnije?
Ono najljepše, najuspješnije, zbog čega sam plakala od sreće, rođenje je mog sina. Nijedan ga događaj u mom životu nije nadmašio.
Zbog kojih ste trenutaka plakali? Koje su bile najveće tuge, razočaranja?
O razočaranjima ne bih.
Kakvi ste kad ste tužni? Zatvorite se u sebe ili plačete, vičete...?
Uvijek se povučem u samoću. Kao vučica ližem svoje rane. Ne podnosim svjedoke tuge.
Rekli ste jedanput da uvijek reagirate srcem. Čega vas je to svega stajalo u životu?
Jako puno stvari, ali nisam ni znala ni mogla drukčije. Strašno sam osjetljiva na nepravdu i teško se kontroliram. Danas nastojim izbjegavati ljude koji nisu na jednakoj emotivnoj i civilizacijskoj razini s mojim srcem i dušom, ali mi to uvijek ne uspijeva... Opet se ponekad provuče kroz ogradu poneki beskrupulozni prevarant. No čim ga sad prepoznam, bježim glavom bez obzira. Nemam više vremena da ga trošim na kriva prijateljstva i krive ljude.
Laska li vam što glazbenici (i ne samo oni) i danas vole doći k vama doma?
Vrlo sam gostoljubiva, kuham svaki dan i volim da moj dom zrači kućnom atmosferom. Volim glazbenike i volim se s njima družiti. Mi smo jedan poseban svijet i uvijek nastane party kad nas je više od dvoje, a uvijek se i izrodi neka dobra pjesma.
Bude li trenutaka kad poželite samoću?
Kako sam po vokaciji pjesnik, meni je samoća i više nego potrebna. Moram biti sama kako bih stvarala i uvijek pišem u samoći. Ne podnosim da je netko sa mnom tada u istoj prostoriji. Moram biti sama i obožavam biti sama.
Na koji ste svoj tekst najponosniji?
Ima ih više. ‘Gdje Dunav ljubi nebo’, ‘Lijepa bez duše’, ‘Tu je moj dom’, ‘Dođe mi da vrisnem tvoje ime’, ‘Sve za ljubav šta triba’, ‘Dotakni me usnama’, ‘Hajde da ludujemo’, ‘Laži me’, ‘Danas sam luda’...
Kome ste posvetili “Gdje Dunav ljubi nebo”?
On zna...
Je li točno da ste Karlo Metikoš i vi pjesmu “Danas sam luda” napravili dok je Josipa kuhala ručak?
Karlo je imao glazbu i svirao je na klaviru zaključivši da na albumu fali brzih pjesama. Ja sam se sjetila svog teksta ‘Danas sam luda’, koji je u ladici čekao moj prvi album i krenula pjevušiti na Karlovu glazbu. To mu se jako svidjelo i natjerao me da odmah odem kući po tekst. Dok nam je Josipa kuhala, mi smo joj iz sobe pjevali novi hit. Svidjelo joj se i sve ostalo je povijest.
Imate prekrasnog i uspješnog sina, kojim se, svugdje govorite, ponosite. Što on kaže na vas? Malo je, naime, tako otkačenih mama koje su spremne sinu i njegovu društvu u tri ujutro peći palačinke?
Nema se tu što reći. Često pišem do kasno u noć, a i on zna ponekad do svitanja biti u studiju. Palačinke je najlakše ispeći. Studentsko jelo.
Što Arian kaže na album? I čime se bavi?
Kompozitor je i producent, studirao je u Londonu produkciju na SAE institutu, radi za puno bendova vani, jedan je od najvećih Trap producenata mlađe generacije, producirao je za 33 band, High 5, Kuku$e, Connect, Haze(Kima), Los Santos i mnoge druge, a u zadnje vrijeme surađuje s Tončijem Huljićem na njegovim novim projektima. Najviše surađuje s jednim našim multiplatinastim producentom ove godine nominiranim za Grammy, Filipom Gežinom, iz renomiranoga producentskog tima 8808 Mafia. Sviđa mu se ovaj album i smatra da mi jako dobro leži rock i malo retroprodukcije na kojoj je i sam sudjelovao.
Možete li se zamisliti kao baku? Baku rokericu?
Naravno da mogu, jedva čekam!
Božić je pred vratima. Koliko vam znači?
Božić mi je najljepši blagdan u godini, pravo obiteljsko druženje i duhovno vrijeme. Obožavam Božić i novu nadu kojom uvijek nadahnjuje sve koji ga slave.
Jeste li od onih koji ostave malo bogatstvo na poklone?
Ne, prezirem to pogansko, materijalističko miješanje običaja sa značenjem Božića. Nisam tako odrasla. Malo slatkiša, voća, koja boca vina ili rukavice, kapa, šal i mir s tobom.
Kako izgledaju blagdani u vašem domu? Tko kuha, tko kiti bor?
Svečano! Vrlo rano sve okitim i volim da je po kući puno lampica i mirisnih svijeća, volim i miris kolača. Za Badnjak uvijek losos i bakalar, a za Božić purica ili patka. Kuham ja i volim da smo svi na okupu. Ove godine bit će s nama i moja mama, što me posebno raduje.
Jeste li od onih koji donose novogodišnje odluke?
Ma ne, mrzim donositi odluke i to činim samo kad moram.
Jeste li makar odredili planove u 2019.?
Nemam planova jer sam naučila nešto vrlo bitno. Život se ne planira nego se događa! Kao što kaže moj dragi: ‘Život je događaj!’. I kad malo bolje razmislimo, svi shvatimo da ništa ne možete isplanirati, možete samo naučiti da prihvaćate sve što vam život ponudi.