Glumačka legenda Aljoša Vučković nedavno je proslavio 74. rođendan, a iza njega je više od stotinu odigranih uloga. najviše ga se sjećaju kao Ferate iz "Velog mista", majora Gašpara iz "Povratka otpisanih" ili pak doktora Ive Lukšića iz "Boljeg života". Iako posljednje dvije godine uživa u mirovini, ipak i glumi u novoj srpskoj seriji "Azbuka našega života", a o svojoj karijeri i životu u Beogradu govorio je za Novi list.
- Za ulogu Ferate nisam se uopće pripremao. Nisam ni poznavao redatelja Joakima Marušića, koji je izuzetno obrazovan čovjek sa stavom i znanjem da se uhvati s takvim zadatkom. Sabirući ekipu sinulo mu je kako bih ja bio dobar u toj ulozi. Pozvao me na razgovor i dobio sam ulogu. Zanimljivo je što sam u seriji zapravo glumio njegova oca Nedjeljka, kojeg su zvali Ferata jer je svaki dan dolazio pješke iz Omiša u Split na trening. Kako je prašio kao lokomotiva po samo njemu znanim putovima, dali su mu nadimak Ferata - prisjetio se Vučković, kojem nikad nije smetalo što mu je ta uloga snažno obilježila karijeru.
Odigrao je brojne uloge, ali ne voli ih izdvajati.
- Nikada ne izdvajam niti jednu ulogu. Kako ne izdvajaš favorite u obitelji, tako ne izdvajaš ni u poslu. Svaka je uloga važna, pa čak i ona koja je bila malo lošija, bila je dobra jer je nakon nje došla neka bolja. Sve je to moja obitelj koju držim u sebi - kazao je.
Umirovljeni glumac danas je rijetko u medijima, nešto češće u Hrvatskoj, no njegova je adresa u Beogradu. U braku je sa suprugom Editom, imate dvije kćeri, unuke...
- Živimo kako moramo i znamo. Divno je imati male ljude koji rastu, ali mislim da se smisao romantičnog odnosa djeda i unuka izgubio. Živimo razdvojeni u megalopolisima. Nije to više ono što je nekad bilo. S dragim i bliskim ljudima viđamo se povremeno, s nekima i jednom u godinu dana. Kad vjetar raznese sjeme, nema više povratka. Sjeme zaraste u drugom tlu s drugim vjetrom i kad ih vidiš, divno je, ali drugačije. Življenje je postalo prekratko, prebrzo. Uredili smo si život na širokim prostorima i sad bismo da to sve izgleda benigno, ali to je nemoguće. Ne može se uništavati, a onda očekivati bajkovito proljetno jutro. Moramo se naviknuti da živimo u onom što smo si priredili - zaključio je.
U mlađim danima i u vrijeme najzapaženijih uloga slovio je za miljenika žena.
- Nisam se branio, ali načinom ponašanja dao bih naznačiti da nisam taj igrač. Želio sam u starosti živjeti bez opterećenja jer, znate, đavo ubije smisao. Volio sam osjetiti zanos, ali nisam ptica da letim u oblake. Ima jedna pjesma Duška Trifunovića koja oslikava život: "Griješio sam mnogo, i sad mi je žao i što nisam više, i što nisam luđe jer samo će grijesi, kada budem pao, biti samo moji – sve je drugo tuđe. Griješio sam mnogo, učio da stradam, letio sam iznad vaše mjere stroge, griješio sam, jesam, i još ću, bar se nadam, svojom divnom greškom usrećiti mnoge. Griješio sam, priznajem, nisam bio cvijeće, griješio sam i za vas koji niste smjeli, pa sad dio moga grijeha nitko neće, a ne bih ga ni dao – ni kad biste htjeli" - opisao je citatom svoj životni put Vučković.