Za Antoniju i Aljošu Šerića ova je godina i više nego posebna. Slave deset godina braka, kao i deset godina zajedničkog djelovanja u bendu Pavel, a 22. veljače nastupit će u prvoj polufinalnoj večeri Dore s pjesmom 'Do mjeseca'.
Fanovi je već uspoređuju sa zvukom megapopularne ABBA-e. Ne opterećuju se, kažu, kako će proći. Cilj su već ostvarili jer se pjesma vrti po radiopostajama, druga je najemitiranija u Hrvatskoj, zovu ih za koncerte, a mnogima su i favoriti za Eurosong u Švedskoj.
Kako ste se odlučili prijaviti na Doru?
TONKA: Odluka o prijavi je došla naglo, nakon druženja s prijateljima, Dečakom iz Vatre i Borgudanom iz Detoura, koji su nas dugo nagovarali. No da nije bilo pjesme koja se svima svidjela na prvu, a koja je ujedno imala odgovarajuće trajanje od tri minute, vjerojatno se ne bismo ni prijavili. Sve se poklopilo i drago nam je zbog toga.
ALJOŠA: Dugo sam bio uvjerenja da moramo čekati s prijavom dok ne snimimo ultimativni svjetski hit, po mogućnosti na engleskom, kojim ćemo onda pokoriti cijelu Europu, a mi ćemo onda u penziju brojeći lovu od tantijema. Kako nikako da napišemo neku takvu pjesmu, odlučili smo poslati onu koja se nama sviđa i koja stane u tri minute kako je Tonka rekla.
Otkud inspiracija za pjesmu?
ALJOŠA: Melodijska ideja za pjesmu je postojala par godina, zvučala je drukčije, kao izgubljena B strana singla Roya Orbisona, pa sam je izokrenuo, stavio klavire u prvi plan, da bi zazvučala kao ABBA, zapravo vrlo eurovizijski, ali kao eurovizijska pjesma iz mog djetinjstva. I na idućem našem albumu će biti puno takvog zvuka, slušam Fosile, Bee Gees, ABBA-u, Carpenterse, taj nostalgični, topli analogni zvuk s kraja 70-ih me smiruje, a što sam stariji, to više volim da me muzika miluje i tješi, starenje traži utjehu.
Kako teku pripreme?
TONKA: Nemamo posebne pripreme, gledamo Sanremo, pa se inspiriramo njihovom jednostavnošću i nastupima u kojima je najvažnija pjesma, sve ostalo dođe samo po sebi. Mislim da je važno da izvođači budu svoji i autentični, a ne da se prilagođavaju formatu Dore, u smislu da obavezno mora biti osmišljeni scenski nastup, koreografija i slično. Imamo sjajne LED ekrane i vizualne efekte, a za ostatak dojma će se pobrinuti pjesma.
ALJOŠA: Sanremo je odličan primjer vrhunskog showa koji uspijeva biti i profesionalan i ležeran, ne bavimo se nuklearnom fizikom, nismo kirurzi, naše sviranje ne određuje nečiji život ili smrt, Eurosong nije toliko važan, koliko god ljudi uvjere sami sebe da jest, iz kozmičke perspektive svi smo mi ionako samo šmrkalj na kiši.
Iako ste godinama na estradi, ima li treme pred Doru?
TONKA: Ne bih to nazvala tremom nego blagim uzbuđenjem ili pozitivnim iščekivanjem. Live nastupi uvijek proizvedu dodatno uzbuđenje, nerijetko se pred nastup pitam 'Što mi je sve ovo trebalo', ali kad odradim nastup, budem sretna i jedva čekam novi.
ALJOŠA: Bit će treme, naravno, pjevamo uživo, ne bih volio pogriješiti tekst ili sfalšati cijeli ton, ali ok, ionako pjesmu vodi Tonka, ja sam nebitan. Nek' mi napudraju ćelu da ne bliješti od reflektora, nek' zvuk bude dobar, nek' Tonka bude lijepa, a mi ostali šarmantni i sve će biti u redu.
Prije tri mjeseca ste objavili pjesmu "Za nju" u suradnji s Fondom za žene Zaklade Solidarna, koja pomaže ženama da izađu iz kruga nasilja. Kako je došlo do te suradnje?
ALJOŠA: Pjesma je jedna od naših najboljih, jako sam zadovoljan kako je snimljena, kako je bend to odsvirao, a prije svega kako je Tonka otpjevala, 'ubila' je, zato mi je malko krivo da nismo ni ušli na listu najemitiranijih pjesama, prošla je 'lišo', iako dio tantijema ide upravo u tu zakladu. Ta pjesma predstavlja odu svim hrabrim i snažnim ženama, koje se u ime ljubavi bore za svoju djecu. Živimo u sretnoj obitelji prepunoj ljubavi, utjehe i ne mogu ni zamisliti kako je ženama koje to nemaju, koje bježe od doma kako bi zaštitile svoje dijete u potrazi za srećom.
Proslavili ste se hitom "Čuvaj me" prije deset godina. Što se tad promijenilo u vašoj karijeri, ali i u privatnom životu?
ALJOŠA: Pjesma je to koja je izazvala konsternaciju kod nekih radijskih urednika jer dotad Pavel nije imao ženski lead vokal, pa su je nekoliko puta vraćali našem izdavaču uz opasku da to nije Pavel, da su im poslali krivi fajl. Imala je spor put do vrhova top lista, dva ili tri mjeseca joj je trebalo da se popne, bila sporogoreća, ali je ostala.
TONKA: To je bila prekretnica u mom životu. S njom sam odradila prvi live TV nastup na Zagrebačkom festivalu, ujedno i moje prvo predstavljanje široj javnosti kao novog člana Pavela.
Aljoša, simbolični su stihovi "Do mjeseca" - "Drži me za ruku, Sebi me privuci, Pjevat ćemo skupa, Kao da sutra ne postoji...". Jeste li imali na umu Tonku i vašu ljubav?
Većina mojih pjesama su Tonkine, a ova konkretno je dijelom inspirirana nekim od niza koncerata na kojima smo bili, od McCartneya u Beču, preko Springsteena u Barceloni, do Eltona u Pragu i Cavea u Zagrebu, kad osjetiš da si dio nečeg većeg, kad se zvijezde poslože i lebdiš iznad publike. Muzika ima takvu moć.
Antonia, što je ono najbolje što Aljoša izvlači iz vas? Aljoša, na koji način Tonka pozitivno utječe na vas?
TONKA: Aljoša me motivira i podiže kad zapnem ili sam beznadna. U pravim trenucima ima pokretačku snagu. Volim kad me natjera da nešto otpjevam drukčije od onog što sam naumila, što rezultira mojim osobnom vokalnim razvojem.
ALJOŠA: Tonka, osim što je najbolja mama na svijetu, daje mi smisao, ona je onaj posljednji dio slagalice koji mi je trebao da život bude potpun. Kad sam je upoznao, a već sam bio na onoj polici sa stvarima kojima istječe rok uporabe i koje ljudi nezainteresirano premeću pitajući se treba li im takvo što bez obzira na sniženje, i moj privatni i poslovni život je dobio lijepi udarac u stražnjicu i sve se zakotrljalo kako treba.
Vaša ljubavna priča počela je...
TONKA: Tražio je pratećeg vokala za koncert u Tvornici, pa me pozvao na preslušavanje Pavelovih albuma i set-liste, no u naumu su ga razotkrile dvije čaše vina na stolu.
ALJOŠA: Bio je to poslovni sastanak s predumišljajem, čuo sam kako pjeva, trebali smo bek vokala, vidio sam kako izgleda, ukratko, nismo previše pjevali te večeri...
Antonia, radite u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode, sa suprugom odgajate dvije djevojčice, a tu je i glazbena karijera...
Vremena za sebe nemam nimalo, ne sjećam se kad sam zadnji put odradila neki trening, otišla na masažu ili nokte. Takav mi je period valjda da je i pranje kose svojevrstan uspjeh (nakon uspješnog feniranja ponekad čujem fanfare i zvuk vatrometa). Djeca su stalno oko mene i to je super jer mi preko dana jako nedostaju. Mlađa kći Ava krenula je lani u vrtić, a starija Luna u školu, pa popodne i navečer najviše volim biti s njima i s Aljošom, grliti se, igrati i smijati. Škola i vrtić dobro djeluju na njih, imaju svoj svijet prepun veselja igre i zabave i jako smo ponosni na njih. Sve slobodno vrijeme dajemo njima, a organizacija i hendlanje posla i glazbe je uspješna isključivo zahvaljujući obitelji koja uskače i pomaže.
Aljoša, radili ste kao odvjetnik u uredu s ocem. Kako ste odlučili dati otkaz u jeku korone? Jeste li požalili zbog toga?
Imam ogromnu sreću da radim ono što volim, odnosno da mi je hobi postao primarni izvor prihoda. Dugo sam vozio na dva kolosijeka i uspijevao sam žonglirati s dvije loptice, u nekom trenutku je to sve postalo zamorno i teško. Recimo da sam jednu ispustio u najgorem trenutku, nitko vjerojatno i nije primijetio da je pala, ali ja jesam i dobro da je jer sam bio primoran odlučiti se za nešto. Pravo je bilo zanimljivo, dinamično i ispunjavajuće, ali je glazba bila ljubav, a između ljubavi i ovoga drugog se bilo lako odlučiti. Nisam nikad požalio, smanjio sam neke apetite financijske prirode, ali na kraju sam zadovoljan s onim koliko imam, ne treba mi puno, da nam djeca budu sita i sretna, da imamo krov nad glavom, za koje putovanje i nama dovoljno.
Kako balansirate između braka i posla?
TONKA: Ne odvajamo ništa, volimo pričati o glazbi, a preko dana se ionako slabo vidimo s obzirom na posao, obveze i djecu. Dijelimo sve, uspone i padove, što je super jer se uvijek imaš s nekim radovati kad su uspjesi i priznanja u pitanju, isto tako dobro dođe rame za plakanje.
ALJOŠA: Slažem se, začudo jako dobro funkcioniramo, najčešće imamo slična razmišljanja kad je u pitanju bilo što povezano uz glazbu, brzo se dogovorimo, Tonka je prvi urednik mojih demo pjesama, ako se njoj ne svidi ili ako ima problem s nekim stihom ili melodijom, poslušam je, nevoljko i razočarano, ali njezin sud ili savjet uvijek bude ispravan.
Aljoša, tri cure u kući... Slušaju li više one vas ili vi njih?
Život s tri cure je sjajan, iako moram priznati da ako ikad pas dođe u kuću, bit će muškog spola. Određeni disbalans postoji, ali sve dok me puste da gledam 'Potjeru', povijesne dokumentarce i Formulu 1, ja sam sretan muškarac.
Publika vas je već davno odlično prihvatila, no čitate li komentare na društvenim mrežama?
ALJOŠA: Izbjegavam pod svaku cijenu, nekad pokleknem pa brzo požalim. Nitko, ionako, ne može napisati ništa toliko loše koliko loše ja mogu sam o sebi pomisliti kad pokušavam neuspješno završiti neki demo, dakle, sam sebi sam često najveći 'hejter'.
TONKA: Komentare čitam u početku, a kasnije uopće ne, prođe me volja. Dobri komentari me razvesele, često se javim i odgovorim na njih, loši me nagnaju na promišljanje - iskoristim ih za napredovanje ako imaju pokrića i ako su utemeljeni.
Što možemo očekivati od Pavela?
Do kraja godine ćemo izdati naš šesti album, zvat će se ili 'FM/AM' ili 'Marjan express', u svakom slučaju nešto nostalgično i evokativno, u pitanju je dupli LP, što me posebno veseli. Osim toga, planiramo turneju po kazalištima ili ujesen ove godine ili zimu iduće, namjera je uključiti i gudački orkestar, pa neka nas je trinaest na sceni, ta cijela priča uvelike ovisi o sponzorima, ali nadam se da ćemo uspjeti zaključati financijsku konstrukciju.
Kad ipak uhvatite vrijeme za sebe, kako ga provodite?
TONKA: Najčešće odemo u šetnju s curama, na rolanje ili druženje s frendovima koji isto imaju djecu. Imamo veliko zabavno društvo pa se tako nađemo vikendom, nekad je lijepo i ne raditi ništa, a eventualne rupe u rasporedu popunimo odlaskom u kino ili na sladoled. Ja volim slikati, rijetko ulovim vremena, ali to me jako opušta, a maštam o tečaju šivanja i krojenja.
ALJOŠA: Knjige i PlayStation, i jedno i drugo pati zbog djece, ali eto zadnje što sam pročitao, a oduševilo me su prve dvije knjige iz Liu Cixinove trilogije 'Problem triju tijela', čekam zadnju, prevodi se s kineskog.