Odrastao sam u malom selu pokraj Pule. Bilo je mirno i idilično. Nisam gradsko dijete, a nisam ni ruralno. Kako sam samotan tip, više sam se igrao sam nego s drugom djecom, prisjeća se, kako kaže, s ponosom i nostalgijom Alen Vitasović (49). Kao dijete, pjevač je igrao nogomet sam sa sobom i izlazio s prijateljima. Glazbom se počeo baviti veoma mlad, kao dječak.
- Otac je bio samouki harmonikaš, a na mene je prenio i glazbene gene. Svirao je po svadbama, a ja sam doma u četvrtoj, petoj godini počeo svirati harmoniku i klavijature - priča nam pjevač. Već sa šest, sedam godina s ocem je nastupao po svadbama i seoskim feštama po Istri. Prvi bend osnovao je s 12 godina. Kako bi ga promovirao, flomasterom je crtao plakate i lijepio po selu.
- Uvijek me pitaju što bih bio da nisam glazbenik. Bavim se svim i svačim no ništa ne znam raditi. Završio sam klasičnu gimnaziju od koje nemam ništa. Moj život uvijek je bio glazba - objašnjava Vitasović. Životni uzor mu je njegov otac, a glazbenih uzora nema, već sluša razne žanrove. Tijekom srednje škole počeo je nastupati po terasama restorana, a onda je nekoliko godina svirao po Skandinaviji.
-Skandinavke su liberalnije i slobodnije, ali nisu ljepše nego naše cure - kaže Alen. Po povratku u Istru, zaposlio se na Radio Puli gdje je upoznao Livija Morosina (54). Snimili su hit pjesmu “Ja ne morem više tako, ja ne morem bez nje”.
- Odjednom sam se našao na velikoj pozornici. S ljetnih terasa uletio sam u Lisinski, Gripe i velike dvorane. Bio je to veliki šok, teško sam se prilagodio - kaže. CD “Gušti su gušti” prodao se u 250.000 primjeraka i bio jedan od najprodavanijih u povijesti hrvatske diskografije.
- Livio je pisao tekst i glazbu, a ja sam radio aranžmane. Sve smo to radili doma - prepričava Vitasović, koji Livia susreće gotovo svakodnevno, a vrlo često i zapjevaju na lokalnim zabavama. Vitasović ove godine slavi tri velika jubileja: 25 godina profesionalne karijere, 35 godina amaterskog bavljenja glazbom te 50. rođendan.
- Upravo završavam novi album kojim ću proslaviti sve te obljetnice - najavljuje glazbenik. Jubileje počinje slaviti 17. ožujka koncertom u Istarskom narodnom kazalištu sa svim ljudima s kojima je surađivao u karijeri. Budući da je koncert već rasprodan, slavlje će možda odužiti na još jedan dan. Kaže kako se ponosi svime što je postigao u životu te se rado prisjeća popularnosti devedesetih.
- Upoznao sam sve pjevače koji su tada bili popularni. Bio sam jako sretan kad sam uživo vidio Mišu Kovača i Olivera. Mislio sam da su takvi ljudi svemirci i da nikad neću dostići njihovu popularnost, a onda sam se našao uz njih. Shvatio sam da uz kvalitetu, ide i dobrota - kaže.
- Nikada nisam bio druželjubiv tip. Mi u Istri ne pravimo se važni niti ne radimo fore da bismo bili u novinama. Samo kvaliteta nam je važna - objašnjava Vitasović. Pokojni predsjednik Tuđman odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobit doprinos kulturi, ali mu nagradu, zbog obveza, nije uručio osobno.
- Prije dodjele od uzbuđenja mi je počela curiti krv iz nosa. Zakrvavio sam košulju pa je uskočio konobar i posudio mi svoju - ispričao je Vitasović. Četiri je puta išao na Doru, naše natjecanje za Eurosong, no ni jednom nije pobijedio.
- Neću reći da je bilo namješteno, ali su se favorizirali neki pjevači. Svi su znali da će pobijediti “Moja štikla” i mene je to deprimiralo. Na našoj estradi se puno toga plaća i ima dosta korupcije. O meni se priča samo kad napravim kakav kiks - smatra Vitasović. Kvalitetu Severinine glazbe ne želi komentirati.
- Zna ona što radi, nije ona blesava. Sve svoje atribute dobro koristi. Meni se takva glazba ne sviđa. Ima dosta kvalitetnih glazbenika, ali se oni nekvalitetni ipak guraju u prvi plan - kaže pjevač. Voli kvizove, a u “Najslabijoj karici” čak je i pobijedio. Zabave radi, kaže, sprema se ići na još neki kviz. Planira i inozemnu karijeru.
- Imam neke sitne vezice, a Italija mi je blizu. Mislim da nisam prototip balkanske glazbe, već imam europski štih pa bih uspio na foru istarskog đira - kaže Alen. Dodaje kako se ne uspoređuje s domaćim zvijezdama, nego svjetskim klasama.
- Nastupam po cijeloj Hrvatskoj. U dijasporu ne idem često jer tamo nema Istrijana - kaže pjevač. Dalmatinci ga, priznaje, ipak vole više nego Istrijani.
- Uvijek te više cijene negdje drugdje nego u tvome selu. Splićani me vole jer znaju da navijam za Hajduk. Navijači su me jednom čak bacili u more i bila je to pozitivna trauma. Ne znam dobro plivati i jedva sam ostao živ. Od ljubavi su me skoro zgazili. Torcida kad te voli, te voli do smrti - prepričava Vitasović.
Glazbenik kaže da nastoji biti dobar sa svima. Od ljudi s estrade, druži se s Baretom, Žerom, Banom i njima sličnima jer mainstream zvijezde baš i ne voli.
- Jako sam povučen, a imam i prijatelje koji nisu poznati - kaže pjevač. Razočaran je stanjem u hrvatskom društvu.
- Kao društvo smo jadni, nula. Od lijevih, desnih, srednjih pa do najdesnijih. Ne volim fašističke fore. Volim nogomet pa mi je krivo kad ih navijači koriste. Politika nam je sve ukrala i nemamo ništa ni za školstvo ni za umirovljenike. Sve su nam tvornice propale. Zatvara se Uljanik, koji je prehranjivao generacije Istrijana. I to su pokrali, a mi smo budale koje i dalje glasaju za HDZ i SDP - smatra Vitasović. Uvjeren je da našem društvu nitko ne može pomoći.
- Mladi ljudi trebaju izaći na ulicu. Političare treba lijepo baciti u kantu za smeće i zatvoriti Sabor u kojem su uvijek dva, tri čovjeka koja lažu i meni i sebi. Treba izaći na ulicu, a ne doma plakati - poručio je glazbenik. Kaže kako zna skuhati nekoliko jela, a najviše voli piletinu i pomfrit. Voli i maslinovo ulje, a s ocem radi kobasice i pršut.
- Ja sam mesojed. Ribu jedem jednom na tjedan, samo da si osvježim probavni trakt - šali se Vitasović. Otac Tone bavi se vinogradarstvom, u čemu mu Alen pripomaže.
- Znam što je vinograd i što se tamo radi. Kad god stignem, uletim u vinograd i to me opušta - kaže pjevač. Dosadila mu je domaća malvazija pa kad negdje otputuje želi probati drukčije vino. Crno voli više nego bijelo.
- Ujutro popijem dvije kave, nakon toga mi paše istarska medica ili biska, a kasnije mogu završiti na bevandi. Ako je važan poslovni dan onda ne pijem, ali ponekad mi se zalomi - priznaje Alen. Ponosi se svojom djecom. Ivan (22) je trgovac, a Mija (15) ide u ekonomsku školu.
- Oni su predivni i idu svojim putem. Nikada im nisam rekao da moraju nešto napraviti. Jako smo povezani bez nekih filozofija, stega i zakona. Sin je počeo rano izlaziti, a i kćer već izlazi - priča nam Vitasović. Djeca su mu muzikalna, ali su mu rekli kako se glazbom ne žele baviti, što on prihvaća. Suprugu Sandru je, priča, upoznao nekoliko mjeseci prije nego što je postao popularan.
- Bio je to šok i za mene i za nju. No našu ljubav ništa nije uspjelo raskinuti - kaže Alen. Mladima poručuje da obrate pozornost na kvalitetniju glazbu.
- Ne budite zavidni i ne gledajte krvna zrnca. Naša mala i najljepša državica na svijetu vam ne pomaže, ali izdržite - zaključio je Vitasović.