Tržnice, trgovi, gradska vreva, centar nepresušno su vrelo nezaboravnih događanja, susreta, razgovora... Može se svakodnevno svjedočiti takvim susretima, teško ih je sve i popamtiti. Nedavno, je, primjerice, bila takva situacija. U centru se našao jedan “kulturnjak”, kazališni je glumac, rekli bismo “mlađe do srednje generacije”, ako ta formulacija egzistira.
Onda mu je prišao pripadnik nešto starije generacije, koja još egzistira, razveselio mu se, bome, kao dugogodišnjem prijatelju. Tja, zna ga s televizijskih ekrana, relativno se često vide u gradu, što ga ne bi pozdravio. I, naravno, pitao što radi. Odnosno, preciznije, “Di sad glumiš”. A gospon glumac mu je kao iz topa odgovorio, i to prikladno, “pa tam di ti ne ideš, u kazalištu”.
Takvih je primjera, kažem, pregršt. Evo jednoga lijepog primjera uglednoga književnika, popularnog i čitanog. Šetao je on tako centrom Zagreba, malo zadubljen u svoje misli, kadli ga s druge strane ulice dozove nepoznat glas, ali koji traži baš njegovu pažnju. Prene ga iz misli, tko zna, možda je razmišljao o novoj knjizi, kad mu je dobronamjerni pozivatelj s druge strane ulice rekao “da ga je baš neki dan čitao”. Krasna promjena za ovaj narod, zamislite samo koliko bi ljudi manje čitali da nemamo na filmovima titlove, da su sinkronizirani... I, logično, pomislio je književnik, pročitao je jednu od njegovih knjiga, pa ga radostan upitao: “A što ste čitali?”
- Pa tvoj intervju u novinama - odgovori mu čitatelj s druge strane ulice. Crtice su to male sa zagrebačkih ulica, ovo su samo primjeri, a vjerujte, ima toga puno, puno više. Žalosno, ali bude simpatično kad sami svjedočite tome... Barem promatračima.