Nakon Hrvatske himne i uvodnog govora predsjednika Juraja Brune Preišića krenula je proslava koja je sve ostavila bez daha. Voditelji, braća Tvrtko i Ivan Zelić, inače seniorski igrači kluba, na zabavan i profesionalan način govorili su o 50.godina djelovanja kluba.
Mikrofon je potom prepušten petorici igrača kluba od kojih je svaki bio zadužen da dočara jedno desetljeće rada kluba. (Zoran Weihnaht zvan Zec, Dubravko Gerovac zvan Gero, Vilim Starešina zvan Vili, Ivo Josipović zvan Badi i Luka Jureško zvan Klokan). Tako je krenula pustolovina koja je započeta davne 1964 godine. Osim informacija o rezultatima i ostvarenim postignućima, svaki je govornik na svoj jedinstven način govorio o svojem desetljeću igranja i dao mu poseban štih.
Dok se svaka generacija s osmijehom na licu prisjećala njihovog vremena, ostali su s oduševljenjem slušali pojedinosti za koje nisu znali, što je još više ojačalo zajedništvo igrača ragbi kluba koji su bili počašćeni činjenicom da su u istoj prostoriji s igračima i prijateljima kluba koji su klub pretvorili u ono što mlađe kategorije danas zovu „svoj klub“. Nakon službenog dijela proslave, prisutni su pozvani na druženje uz osvježenja.
Na domjenku su izmjenjivane dogodobštine. Neki su ih slušali po stoti puta, a za neke je bilo otkriće, kako se putovalo tih 60 godina i kako se i s kim igralo. Slavlje je nastavljeno u klupskim prostorijama Ragbi kluba Zagreb.
Jedan od najljepših trenutaka proslave, bila je dodjela nagrada prvoj postavi Ragbi kluba Zagreb. Okupili su se u velikom broju, na bini su stajali igrači koji su s ljubavlju pokrenuli klub. Ubrzo su im se pridružili najmlađi ragbijaši (U-14) i trenutni prvaci Hrvatske. Bok uz bok stajali su najmlađi i najstariji ragbijaši Ragbi kluba Zagreb.
Na kraju slavlja, svi su sa zadovoljstvom konstatirali, kako je klub bio i ostao u dobrim rukama, jer su svi članovi kluba uvijek bili i ostali u ragbiju zbog ljubavi prema sportu i svojem klubu, koji im je toliko toga pružio u životu.
Ragbi je u Hrvatskoj amaterski sport, ali entuzijazam njegovih igrača ni po čemu se ne razlikuje od igrača u profesinalnim sportovima, dapače!