Sport može odigrati ključnu ulogu u fizičkom, emocionalnom i socijalnom razvoju djece. Važnost trenera u dječjem sportu se, pritom, ne može dovoljno naglasiti, jer oni imaju moć oblikovanja dječjih stavova prema sportu i vježbanju, kao i razvoja njihovih sportskih vještina.
Uloga trenera nije samo podučavanje tehnike i taktike, već i odgoj djece za timski rad, poštovanje protivnika i fair playa. O trenerima vrlo često ovisi to hoće li dijete zavoljeti neki sport i koliko će dugo ostati u sportu.
Djeca imaju ograničenu sposobnost koncentracije i pažnje u odnosu na odrasle osobe, fizički i motorički su manje razvijena, pa je potrebno prilagoditi treninge prema njihovom uzrastu i razvojnom stanju, a imaju i veću potrebu za igrom i zabavom u procesu treniranja.
Nadalje, djeca se brže umaraju i zahtijevaju češće pauze i promjene aktivnosti imaju veću potrebu za psihološkom podrškom i ohrabrivanjem u procesu treniranja. Sve te razlike u odnosu na treniranje odraslih trebaju uzeti u obzir treneri koji rade s najmlađim kategorijama sportaša.
Nepoželjna 'prerana specijalizacija'
Svoja iskustva o radu s djecom i mladim sportašima s nama je podijelio i Dejan Vojnović, nekad najbolji hrvatski sprinter, a danas uspješni kondicijski trener vrhunskih sportaša, naročito istaknut u profesionalnom tenisu.
Vojnović ističe važnost trenera u svim fazama razvoja sportaša, pri čemu je naročito osjetljiv rad s djecom. Od mladih sportaša se često prerano očekuju vrhunski rezultati, što se jednako često pokazuje pogubnim za njihovu seniorsku karijeru.
„Postoji jedna zamka, čest pojam koji se spominje u stručnim krugovima, a to je ‘prerana specijalizacija’. Djeca, naime, ne bi smjela prerano početi trenirati onako kako treniraju odrasli i vrhunski sportaši. Trening djece se uvelike razlikuje od treninga vrhunskih sportaša“, upozorava Vojnović na ono što bi trebalo biti razumljivo svakome tko radi s djecom, no često nije tako.
Bez obzira na to kojim će se sportom kasnije baviti, poželjno da djeca u početku treniraju neki od bazičnih sportova - atletiku, gimnastiku ili plivanje. Vojnović tu naročito ističe gimnastiku.
„Moje stručno iskustvo iz rada s djecom koja su prije toga trenirala gimnastiku je to da je u tom slučaju nemjerljiva, ali stvarno nemjerljiva razlika u kvaliteti na treningu u odnosu na drugu djecu. Ja bih gimnastiku stavio u osnovnu školu kao obavezan predmet“, naglašava Vojnović.
Važno je imati stručne i motivirane trenere
Trenerovo ponašanje može utjecati na osobnost i motivaciju sportaša, kao i na oblikovanje moralnih vrijednosti sportaša, poticanje razvoja socijalnih kompetencija djece sportaša i razvoj radne discipline i odgovornosti kroz sport.
S obzirom na sve navedeno, jasno je koliko je važno imati stručne i motivirane trenere u dječjem sportu. Njihov rad može imati dugoročne pozitivne učinke na fizičko zdravlje djece, ali i na njihovu socijalizaciju i samopouzdanje. Stoga je važno poticati suradnju trenera, roditelja i djece te zajednički raditi na razvoju dječjeg potencijala kroz sport.