Jeste li se ikada zapitali kako je uopće nastala četkica za zube, predmet bez kojega bi nam život bio nezamisliv? Zanimljiva je činjenica kako se četkica za zube na listi izuma koje Amerikanci smatraju neophodnima za život našla ispred računala i automobila.
Kad smo počeli prati zube?
Od kad je čovjeka od tad je i zuba, a s time i potrebe da ih se održi što zdravijima. Problemi zubobolje i gubitka zubi mučili su nas od pamtivijeka, pa su načini da im se doskoči stari koliko i sam čovjek. Svijest o prevenciji bolesti zuba i održavanju oralne higijene pojavila se jako rano pa su tako naši preci za pranje zubi koristili vlastiti kažiprst kojeg su umakali u preteču današnje paste za zube. To je oko 5000 god. pr. Kr. bila mješavina pepela volova kopita, mirte, ljuske jajeta i vulkanskog kamena. S vremenom su u drevnom Egiptu i antičkom svijetu kažiprst zamijenile razne grančice, koščice i štapovi za žvakanje sve dok Kinezi u 13. stoljeću nisu izumili prvi prototip četkice za zube.
Jeste li znali da je prva četkica za zube izumljena u zatvoru?
Ipak, četkicu kakvu poznajemo danas izradio je zatvorenik William Addis 1780. godine od male životinjske kosti na kojoj je probušio rupice i kroz njih provukao svinjsku dlaku. Po izlasku iz zatvora pokrenuo je biznis proizvodnje i prodaje četkica za zube koji postoji i danas. Tek dvjestotinjak godina kasnije, životinjska je dlaka zamijenjena najlonskim čekinjama različite tvrdoće, boje, veličine i pogona dok je na izum električne četkice trebalo čekati sve do 1956. kada se to i dogodilo u Švicarskoj. Ipak, sve do kraja Drugog svjetskog rata, održavanje oralne higijene nije bila globalna navika, ali je postala zahvaljujući američkim vojnicima kojima je bila naređena za vrijeme služenja vojnog roka.
Što je bilo prvo: pasta ili četkica?
Zanimljivo je kako je prva preteča paste za zube nastala u Egiptu 5000. god. pr. Kr, davno prije prve četkice, a prva joj je uloga bila sprječavanje lošeg zadaha. Tome su pokušali doskočiti Kinezi koji su 1600. pr. Kr. žvakanjem aromatičnih grančica drveća osvježavali dah. Prve paste za zube nalik današnjima pojavile su se na tržištu krajem 19. stoljeća, a glavni su im sastojci bili sapun i kreda. Sve do tada ljudi su zube prali različitim sredstvima, od voćnog praha, pepela školjki, suhog cvijeća, meda, trava, usitnjenih životinjskih kostiju i dr. Većina takvih pripravaka sadržavala je korozivne elemente koji su oštećivali caklinu zuba. Tek početkom 20. stoljeća u upotrebu dolaze paste za zube s fluoridima. Oni prodiru u zubnu caklinu stvarajući fluorapatit, mineral iznimne tvrdoće koji je zaslužan za tvrdoću zubne cakline.
Kako je slikarstvo utjecalo na izum paste u tubi?
Ambalaža paste za zube kakvu poznajemo danas, nastala je sasvim slučajno. Naime, sin američkog stomatologa Washingtona Wentwortha Sheffielda, krajem 19. stoljeća otputovao je u Pariz i ostao očaran tubama boja tamošnjih slikara. Tako je dr. Sheffield, inspiriran njegovom pričom, postao prvi izumitelj paste za zube u tubi. Pola stoljeća nakon njega Amerikanac Leonard Marraffino patentira dvobojnu pastu za zube, a njegov su patent unaprijedili poznati brendovi Signal i Colgate-Palmolive koje koristimo i danas. Moderne paste za zube, osim svježeg daha i održavanja opće oralne higijene, imaju zadatak spriječiti nastanak karijesa i razvoj parodontitisa pa je povećanje svijesti o redovitom pranju zubi prijeko potrebna preventivna mjera.
Kada smo se prestali bojati stomatologa?
Iako nas je tehnološki napredak lišio mnogih fobija i boli, strah od posjeta stomatologu i dalje je prisutan. Ipak, on bi bio mnogo veći da nije došlo do izuma dentalne anestezije. Možete samo zamisliti kako su izgledali naši preci kada bi im tadašnji zubar priopćio kako njihov zub mora van. U najmanju su ruku bili prestravljeni boli koja ih čeka. U prošlosti su zubi vađeni „na živo“ dlijetom, klinovima, pincetama, kliještima, a bol se smanjivala prirodnim pripravcima, alkoholom i akupunkturom. Najstarija zabilježena tvar koja se koristila za olakšanje tijekom kirurških zahvata je alkohol, kasnije eter. Stari Sumerani su koristili i opijumski mak, što su ubrzo preuzeli i ostali narodi. Koliko je naše pretke fascinirala vještina vađenja zuba, svjedoči engleska ilustracija tiskana davne 1815. godine, u vrijeme vladavine kralja Georga III, na kojoj je prikazano vađenje zuba pred publikom. Još je zanimljivija činjenica kako je okupljeno mnoštvo platilo ulaznicu za gledanje tog čina.
Kakva je veza kokaina i stomatologije?
Šamani drevnih Inka žvakali su listove koke i tako umanjivali bol. Rani arapski spisi svjedoče o inhaliranim anestezijama, točnije „spužvi za spavanje“ koja je bila natopljena u otopini opijuma i nakon nekoliko udisaja uspavljivala pacijenta. Luksuz bezbolnog vađenja i popravljanja zuba možemo zahvaliti kemičaru Josephu Priestly-ju koji je otkrio dušični oksidul poznatiji kao “smiješni plin” i suosjećati sa svima koji ga do 1830-ih nisu imali priliku koristiti. U to vrijeme je izumljena i šuplja igla koja je omogućila ubrizgavanje kokaina koji se sve do početka 20. stoljeća koristio kao anestetik. Tada je njemački kemičar Alfred Einhorn sintetizirao lokalni anestetik Prokain poznatiji kao Novocain i postavio temelje „bezbolne stomatologije“ kakvu danas poznajemo.
Kako je došlo do otkrića umjetnih zuba?
Iznenađujući je podatak kako su već u 7.st. pr. Kr. Etruščani koristili slonovaču i kosti poduprte zlatnim okvirom kao nadogradnju za zube. To su bile preteče današnjih fiksnih mostova. Srednjovjekovni tzv. „brijači kirurzi“ nisu bili kadri u potpunosti nadomjestiti izgubljene zube, pa će proći i nekoliko stoljeća do prve uspješnije izrade lažnih zuba od metala i keramike. Sudeći prema istraživanjima stomatoloških povjesničara jedan od najpoznatijih vlasnika „lažnih zubi“ bio je prvi američki predsjednik George Washington. Takvi će metalni i keramički nadomjesci u 20. stoljeću, nakon izuma tehnologije preciznog lijevanja krunica i mostova, prijeći u masovnu upotrebu. Ipak, lijevanje titana, jednog od najboljih metala za primjenu u stomatologiji, nije postignuto sve do 1970-ih. Ono je tek nakon razvoja laserskih tehnologija i CAD-CAM-a olakšalo tehnologiju proizvodnje i ugradnje protetskih rješenja. Dvadeseto je stoljeće donijelo velike promjene u kvaliteti života i osmijeha. Životni vijek se udvostručio, poboljšala se osobna higijena, dostupnost antibiotika, anestezije, rendgenskog snimka, telefona, računala i u konačnici interneta. Ideal ljepote se uvelike promijenio što je rezultiralo novim razlozima posjete stomatologu. Dok se prije samo stotinu godina stomatolozima odlazilo zbog uklanjanja boli i omogućavanja kakve takve funkcije žvakanja, danas su nastupile sve češće posjete iz kozmetičkih razloga, točnije postizanja savršeno lijepog osmjeha. Implantologija svoj razvoj može zahvaliti konceptu osteointegracije, odnosno procesu srastanja implantata s okolnom kosti koji je u praksu uveden prije gotovo 50 godina zahvaljujući Per-Ingvaru Brånemarku, ocu suvremene implantologije. Njegov izum titanskih dentalnih implantata nastao je na osnovi njegovog koncepta oseointegracije koji je izazvao pravu revoluciju dentalne medicine. Tvrtka Nobel Biocare otkupila je Brånemarkov patent i do današnjeg dana nastavila s inovacijama. Nesumnjiva kruna njihova rada je All on 4 koncept, koji se pokazao kao najbolje trajno rješenje nadomještanja nestalih zuba.
All on 4 - kratka povijest, duga budućnost
All on 4 nije samo najmlađa, već i najbrža, najefikasnija, najisplativija, najbezbolnija i najdugotrajnija metoda zamjene izgubljenih zuba. Osobe koje su izgubile sve ili većinu svojih zuba, koje nisu zadovoljne postojećom protezom, osobe koje nemaju dovoljno zubne kosti, koje imaju jako loše zube od kojih je većina predviđena za vađenje i žele zauvijek vratiti prirodan osmijeh na lice, idealni su kandidati za All on 4 zahvat.
Pitali smo stručnjake što misle o All on 4 zahvatu
U zagrebačkoj dentalnoj klinici Dentum, u kojoj je uspješno obavljeno na stotine All on 4 zahvata, potvrđena je činjenica kako je ova revolucionarna metoda najbolje implantološko rješenje do sada.
- All on 4 svakako možemo smatrati krunom moderne implantologije. Zahvaljujući ovom zahvatu, u samo 24 sata, naši pacijenti dobivaju novi osmijeh. Zbog stručnosti osoblja i rada s najkvalitetnijim implantatima na tržištu-Nobel Biocare, u Dentumu dajemo doživotnu garanciju na implantate. Zahvat je minimalno invazivan, ne zahtijeva augmentaciju kosti, a svi se zubi u čeljusti nadomještaju na samo četiri implantata. – rekao je univ. mag. med. dent. Andrej Božić.
Ako ste još uvijek u potrazi najboljeg rješenja vaših dentalnih problema, zatražite besplatan prvi pregled i savjet u klinici Dentum na +385 1 5802 333 ili putem email-a smile@dentum.com.
Stručno osoblje, najkvalitetniji materijali na tržištu, individualan pristup i VIP tretman svakog pacijenta čekaju vas na adresi Gradišćanska 36 u Zagrebu na kojoj se stvara nova dentalna budućnost.