Riječi zahvale su pritom najviše upućene vatrogascima, tihim herojima koji stavljaju svoj život na kocku kako bi pomogli drugima. Njihovu požrtvovnost mogli smo nedavno vidjeti nakon stravičnog požara u Grebaštici s kojim se borilo više od 150 vatrogasaca, gdje je nekoliko njih i ozlijeđeno u intervenciji. Isto se dogodilo i nakon olujnog nevremena koje je poharalo cijelu Hrvatsku, kada su operativne vatrogasne jedinice diljem zemlje bilježile više stotina poziva u samo par sati. Ispod skoro svake objave vezane uz te dvije teme, mogla se pronaći barem jedna poruka podrške za njihov nesebičan i, često, volonterski rad.
Ima onih koji misle da je zahvala na društvenim mrežama uzaludna, odnosno da se radi o prosutim slovima u virtualnom bazenu bez dna. Da znači malo, baš kao i par kapi vode u borbi s vatrenom stihijom. Ipak, te riječi nose određenu težinu. To će vam iz prve ruke potvrditi ljudi kojima su zahvale i upućene.
Jedna od njih je Nika Dedić, 24-godišnja Splićanka, rugby reprezentativka i studentica Kineziološkog fakulteta u Splitu. Ona je operativna pripadnica Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pučišća na Braču koja svaki tjedan putuje s kopna na otok kako bi ustupila svoje ruke za pomoć drugima. Njihov DVD broji 30-tak operativnih članova, od čega pet žena, s time da ih je za vrijeme ljetne sezone deset baš zaposleno. Među operativcima je i Nika koja se, kaže, uvijek nađe na otoku kada se dogodi intervencija. Tako je i prošli tjedan bila u smjeni kada su u Selcima, nakon grmljavinske oluje, imali u isto vrijeme pet požara. Nisu bili preveliki tako da su ih stigli sve lokalizirati i ugasiti. Puno je gore bilo prošlog ljeta, kada su se borili s vatrenom stihijom u Pučišćima.
„Spavala sam, nije bila moja smjena. Dobila sam poziv od kolege da moram doći u DVD jer gori. Samo sam se krenula spremati i u roku od 30 sekundi sam izletjela iz stana te počela trčati, ne shvaćajući o kakvoj se katastrofi radi dok nisam vidjela veliki crni oblak na nebu. Iako imam samo 10 minuta hoda do tamo, učinilo mi se kao da prolazi cijela vječnost“, prisjeća se Nika.
Stariji žitelji Brača rekli su kako u posljednjih 15 godina nisu svjedočili strašnijem požaru. Bile su aktivirane sve vatrogasne jedinice na otoku i borba s vatrom se brojala u danima, a ne satima. Nika je tada po prvi puta osjetila kako je to iskusiti dugotrajni rad bez mogućnosti opuštanja, spavanje na požarištu i umor koji te neprestano povlači za nogavicu. No, uspjeli su spasiti naselja i obraniti kuće te imanja, dokazavši sebi da je nemoguće, ponekad, stvarno moguće.
I dok su se oni borili s plamenim jezičcima požara, mještani, ali i ljudi iz ih drugih krajeva otoka i zemlje, bodrili su ih riječima. Društvene su mreže preplavili postovi podrške, pozivajući ih da još jednom, po nebrojeni put, izdrže.
„Sjećam se, nekoliko dana poslije požara sjedili smo u kafiću u civilu, a ljudi su nam i dalje prilazili te zahvaljivali“ govori Nika te nastavlja: „Meni njihove zahvale uvijek puno znače jer svaka lijepa riječ, kakva god bila, pokazuje da netko cijeni tvoj rad i na neki način suosjeća s onim kroz što prolaziš“. Nije ona jedina s takvim razmišljanjem. Jedna međunarodna studija je pokazala kako pozitivni efekti mogu pomoći vatrogascima da se lakše nose sa stresom posla. Prema tome, male geste poput lijepe riječi mogu ponekad itekako učiniti razliku.
Pokazala je to i kampanja “Jedna Kala, jedno hvala” koju je pokrenula Kala, blaga negazirana prirodna mineralna voda. Cilj projekta je podržati dobrovoljna vatrogasna društva i zahvaliti im na njihovom nesebičnom radu. Kala je dobrovoljna vatrogasna društva podržala financijskom donacijom i zalihama flaširane vode, a u projekt su se uključili i građani. Naime, na svakoj boci Kale nalazi se kod koji građani mogu skenirati i otići na stranicu jednakala-jednohvala.hr, na kojoj imaju mogućnost ostaviti poruku zahvale za vatrogasce. Autore najboljih poruka očekuju vrijedne nagrade: vikend proveden s vatrogascima na Pagu ili Braču, uz plaćen put i smještaj, zatim šator, pametni sat i ulaznice za Plitvička jezera za cijelu obitelj.
Dosad je u sklopu kampanje 845 ljudi ostavilo svoje poruke, a njih četvero je bilo nagrađeno za svoje riječi koje su dotaknule ljude na prvoj crti obrane od požara i svih drugih elementarnih nedaća. Poruka koja je odnijela prvo mjesto posebno je emotivna i prenosimo je u cijelosti.
„Bez obzira što sam tada bila djevojčica od nepunih 2 godine, vi ste bili i ostat ćete naši heroji. Obiteljska kuća je izgorjela, ali mi smo svi bili spašeni, zahvaljujući vama. Niste nam samo spasili živote, već ste riskirali vaše živote da spasite naše. Bit ću zahvalna do kraja života. Koliko god da napišem hvala, bit će premalo“, stoji u nagrađenoj poruci.
Nika je također pohvalila kampanju “Jedna Kala, jedno hvala” i to ne samo zbog zahvala već i zbog toga što razbija predrasude da vatrogasci moraju biti samo muškarci.
„Mislim da dosta javnosti ne shvaća da postoje i žene koje izlaze na požare. Čak i ljudi koje znam me ponekad pitaju idem li na intervencije ili samo kuham za ostale članove ekipe. No, u stvarnosti, ravnopravna sam sa svojim kolegama. Ponosna sam što se ova priča širi kako bi ljudi znali da i žene svakodnevno ugrožavaju svoj život kako bi pomogle drugima“, govori Nika.
Za kraj se još dotaknula žitelja otoka Brača. Kako kaže, oni su im također velika pomoć prilikom intervencija. Aktiviraju se koliko god mogu, donose im vodu i hranu, te znaju da se moraju maknuti od opasnosti, a ne istu fotografirati.
„Koliko se oni nama zahvale, toliko se i mi njima trebamo zahvaliti. Iako, zapravo, mi pokušavamo primiti što manje od njih jer to nam je posao i poziv koji ne radimo zbog poklona već zato da drugi budu sigurni. Stoga, kada vidimo da je čovjek dobro i imovina spašena, nama je srce kao kuća“, zaključuje Nika.