Putovanje željeznicom ima posebnu draž. Možda je riječ o nostalgiji i prisjećanju na neka druga vremena, ali većina ljudi koji i dalje kao omiljeno prijevozno sredstvo odabiru vlak tvrde da su razlozi to što pruža mnogo ljepši pogled na prirodne ljepote i što je putovanje vlakom udobnije od onog autobusom. Nažalost, sve navedene prednosti pomalo padaju u drugi plan u trenutku kad se na željezničkoj mreži dogodi nesreća. Činjenica je da je željeznica najsigurniji oblik kopnenog prijevoza, no kao i u svakoj drugoj vrsti prometa nužno je poštovati prometna pravila i prometnu signalizaciju.
Ukupna duljina pruga u Republici Hrvatskoj iznosi 2617 kilometara. Prema službenim podacima HŽ Infrastrukture, željezničkom mrežom dnevno u prosjeku voze 624 putnička i 115 teretnih vlakova. Na mreži se održava 546 kolodvora i stajališta, 109 tunela, 543 mosta i 1498 željezničko-cestovnih prijelaza. Svi željezničko-cestovni prijelazi osigurani su na jedan od zakonom propisanih načina bilo da je riječ o prijelazima osiguranim prometnim znakovima (STOP i Andrijin križ), svjetlosno-zvučnom signalizacijom ili polubranicima. Pa ipak, iako oznake postoje, mnogi ih ne poštuju.
Vlak ima zaustavni put i do 1500 metara
Razvoj tehnologije i posvećenost održavanju željezničke infrastrukture u Europi, pa onda i u Hrvatskoj, posljednjih desetljeća pridonose modernizaciji infrastrukture, ali ne i smanjenju broja nesreća. Nesreće se i dalje događaju, a glavni uzrok je ljudski faktor. Jedan od tragičnih primjera u posljednje vrijeme bio je kad je osobni automobil podletio pod vlak na željezničko-cestovnom prijelazu u Bolfanu, u kojem su život izgubile tri osobe. Iako je cestovni prijelaz osiguran znakom "STOP" i Andrijinim križem, vozačica osobnog automobila nije se zaustavila ispred prijelaza kako bi se uvjerila u to da ne nailazi vlak. Kako zaustavni put vlaka može iznositi i do 1500 metara, vlak se u konkretnom slučaju nije uspio zaustaviti na vrijeme, što je nažalost dovelo do tragedije.
Kako pravilno prijeći prugu?
Iznimno je važno da svi mi kao pojedinci počnemo razmišljati o tome što možemo poduzeti kako bi se ovakve tragedije spriječile.
Prema međunarodnim statističkim podacima, čak 98 posto nesreća na željezničko-cestovnim prijelazima rezultat su nepažnje i nepoštovanja prometnih pravila i prometne signalizacije od strane vozača, biciklista ili pješaka. Ovakav statistički podatak nešto je nad čime bismo se svi trebali zamisliti.
Izloženost stresu, umor i svakodnevne obaveze svakako su pridonijele tome da se u prometu ne ponašamo dovoljno odgovorno. Kod mnogih je prisutno i podsvjesno razmišljanje kako se prometne nesreće događaju nekom drugom. Sve dok se ne dogode nama ili nekom od naših bližnjih. Tragična nesreća kojoj smo svjedočili prije dva mjeseca ide u prilog toj tvrdnji. Kad govorimo o ovakvim primjerima, nužno je da se sami zapitamo znamo li kako pravilno prijeći prugu i koliko se u svakodnevnom životu toga pridržavamo.
Vlak je uvijek brži
HŽ Infrastruktura od 2000. godine provodi edukativno-preventivnu akciju „Vlak je uvijek brži“ koja je namijenjena djeci osnovnoškolskog uzrasta te vozačima i drugim sudionicima cestovnog prometa. Akcija usmjerena na djecu provodi se u osnovnim školama, a ona usmjerena na vozače, bicikliste i pješake provodi se na željezničko-cestovnim prijelazima.
Cilj akcije je sve sudionike u prometu upozoriti na opasnosti koje prijete prilikom neopreznoga prelaženja preko pruge ili boravka uz prugu. Osim poštovanja prometne regulacije i prometnih znakova, u tim se akcijama ističe važnost odgovornog ponašanja u prometu. Primjerice, kad prelazite prugu, uvijek stanite i uvjerite se u siguran prelazak. Nadalje, kad sudjelujete u prometu, nemojte koristiti mobilne telefone i držati slušalice u ušima. U određenim vremenskim uvjetima, kao što su magla i mrak, može se dogoditi da ćete vlak prije čuti nego vidjeti, zato je ova mjera opreza itekako važna.
Promjenom navika i povećanjem opreza u prometu svatko od nas na neizravan način sudjeluje u povećanju sigurnosti, ne samo vlastite nego i sigurnosti drugih sudionika. I to je ono o čemu moramo stalno razmišljati i o čemu uvijek treba voditi računa.