Bruno Matijašević

Prilikom upisa djeteta u sportsku natjecateljsku aktivnosti često se znaju pojavljivati ponašanja djeteta u obliku razdražljivosti i pretjerane brige oko vlastite sportske izvedbe te teško podnošenje poraza i sportskih neuspjeha.

Korijen navedenog problema može biti različit to jest može dolaziti od samoga djeteta ili od njegove okoline. No, unatoč različitom izvoru, tendencija postavljanje visokih ciljeva i očekivanja u sportu naziva se perfekcionizmom. Razlika između negativnog i pozitivnog perfekcionizma je u postavljanju realnih očekivanja.

Utjecaj na mentalno zdravlje

Pozitivan perfekcionizam počiva na utemeljenim objektivnim mišljenjima pojedinca sportaša i njegove okoline na kojem se grade očekivanja i sportski ciljevi. S druge strane, negativan perfekcionizam počiva na subjektivnom i često nerealnom mišljenju roditelja ili samog djeteta o vlastitim sposobnostima na temelju kojih se postavljaju očekivanja i ciljevi (Erceg-Jugović i Lauri-Korajlija, 2012).

Negativni perfekcionizam upravo je onaj kojeg je potrebno prevenirati jer može imati negativne posljedice na mlade sportaše (Matijašević i Matijašević, 2023). Razlikuje se perfekcionizam koji proizlazi iz samog pojedinca (eng. self-oriented perfectionism) i perfekcionizam koji proizlazi iz okoline, najčešće trenera i roditelja (eng. others-oriented perfectionism). Smatra se kako self-oriented perfectionism, ali i others-oriented perfectionism dugoročno utječu na mentalno zdravlje u vidu razvoja depresivnih simptoma, ali i internaliziranih poremećaja u ponašanju (Hewitt i sur., 2017; Chen i sur., 2017).

Foto: PROMO

Važna uloga obitelji

Posebno ranjiva i rizična skupina za razvoj navedenih poremećaja su sportaši u individualnim sportovima, jer se često sami nose s pobjedama i porazima (Matijašević i Matijašević, 2023) dok je pripadnost grupi značajan zaštitni razvojni čimbenik (Ruvalbaca i sur., 2017) što se može primijeniti i na momčadske sportove. U tom kontekstu važna je uloga obitelji kao primarne odgojiteljske zajednice, ali i klupskih trenera. Naslanjajući se na prethodne znanstvene navode, nužno je:

1. Uvidjeti odnos djeteta prema sportskoj aktivnosti

2. Promatrati značenje same aktivnosti za dijete

3. Tješiti umjesto kritizirati

4. Uvijek izvlačiti pozitivne strane sportske izvedbe

5. Postupno gradirati očekivanja u skladu s odnosom i značenjem aktivnosti za dijete

6. Biti konstruktivan i objektivan

7. Dopuštati proživljavanje pozitivnih i negativnih osjećaja, ali i racionalizirati njihove uzroke

8. Pustiti djecu da se igraju i budu djeca u svim sportskim početcima

Literatura:

1. Ruvalcaba N, Gallegos J, Borges A, Gonzalez N. Extracurricular activities and group belonging as a protective factor in adolescence. Psicología Educativa 2017; 23(1): 45-51.

2. Chen, C., Hewitt, P. L., & Flett, G. L. (2017). Ethnic variations in other-oriented perfectionism’s associationswith depression and suicide behaviour. Personality and Individual Differences, 104, 504–509.https://doi.org/10.1016/j.paid.2016.09.02

3. Hewitt, P. L., Flett, G. L., Mikail, S. F. (2017). Perfectionism: A relational approach to conceptualization,assessment, and treatment. Guilford Publications.

4. Matijašević, B., Matijašević, P. (2023). The Relationship Between Perfectionism and Symptoms of Depression in Young Athletes. Human, Tehnologies and Quality of Education. Proceedings of Scientific Papers. University of Latvia. https://doi.org/10.22364/htqe.2023.43

5. Erceg Jugović, I., Lauri Korajlija, A. (2012). Povezanost ispitne anksioznosti s perfekcionizmom. Psihologijske teme. Vol. 21 (2), str. 299-316.