Bjelina oko nas stapa se sa svjetlošću zubatog zimskog jutra. U bijelo su zaogrnute i junakinje dana – svježe obrane grožđane bobice. Naravno, nije riječ o tome da ih je u rujanskom terminu veselo društvo zaboravilo pobrati, već o tome da su sve dosad brižno čuvane kako bi ih ruke vještih vinara pretočile u vrhunsko ledeno vino.
Zimska čarolija „majke vina“
Ukratko, ako je zimska čarolija u zraku, red je da se nađe i u čaši. Tim više što se nalazimo u okrilju „majke vina“ – Baranje, krajnje sjeveroistočne regije Hrvatske. Mogućnosti za sadržajno zimovanje u ovoj „novoj Istri“, kako joj u posljednje vrijeme mnogi tepaju, istodobno će vas iznenaditi i oduševiti.
Vinska ponuda praćena onom gastronomskom (ili obratno, kako vam je draže) baranjski je turistički forte, tj. onaj sadržaj na kojeg ćete u različitim dijelovima ove prekrasne regije najviše nailaziti. Pritom svako mjesto nosi svoju priču, svaki vinski podrum svoju povijest. Otkrivati ih u ledena zimska predvečerja, dok vani steže, a u gatoru, kako Baranjci nazivaju svoje specifične „hobitske“ podrume, ugodno griju graševina, rizling, cabernet i drugi ovdašnji vinski prvaci, iskustvo je koje se ne zaboravlja.
Doživjeti ga možete u jednom od surduka (vinskih „klanaca“) Zmajevca, gradića-sela koji je svoja vina još prije 150 godina Dunavom izvozio u Budimpeštu, Beč i London. Ako vas ponese ovaj krak baranjske vinske priče, skoknite i do obližnje Batine, prozora Baranje prema Dunavu, mjesta tronacionalne kulturne baštine, prekrasnih vidika i uspavane romantike.
Minus u zraku, plus u doživljaju
Prema zapadu baranjskog vinogorja – koje se manje-više preklapa s uređenim, fizički nezahtjevnim, a pejzažno izuzetnim stazama Planine (bez brige, 243 su joj metra) – nižu se i ostali ovdašnji biseri: Suza, Kneževi Vinogradi, Kotlina, Karanac. Potonji, po mnogočemu kolijevka suvremenog baranjskog ruralnog turizma, ujedno je i jedno od središta lokalne gastronomije. Kad je o njoj riječ, kulen, crvena paprika, fiš, perkelt, grah u ćupu te prilozi i slastice na bazi tijesta (taške, trganci, gužvare i dr.) delicije su koje se ne propušta, pogotovo ne zimi, u vrijeme idealno za zasitna jela punog okusa.
O tome kamo s kalorijama, ne brinite. Ne iscrpe li vas šetnje, bicikliranje ili mali vinski razgovori i degustacije, dodatnu dozu sadržaja uvijek možete potražiti u Belom Manastiru, pokrajinskom središtu. Razgledajte novouređeni Etnološki centar baranjske baštine, uživajte u ugođaju malog gradskog Adventa, ili svratite u odličan lokalni hotel na seansu detoksikacije ili wellnessa.
Što se smještaja tiče, Baranja je carstvo kuća za odmor i seoskih domaćinstava, no na svoje će doći i oni skloni hotelskom smještaju. Osim spomenutih kapaciteta u Belom Manastiru, hotel više kategorije postoji i u Lugu, jednom od romantičnih naselja uz rub za mnoge glavnog razloga posjeta Baranji – Kopačkog rita. Najstariji hrvatski park prirode i jedna od posljednjih iskonskih močvara Europe dom je mnogobrojne divljači, ptica, ali i zagonetnog „duha u močvari“.
Usudite ga se otkriti!