U istarskom gradiću Raša Istrijani od prije nekoliko mjeseci imaju dodatan razlog za slavlje. Ponovno je otvoren rudnik Raša nakon što je gotovo 60 godina bio zatvoren. Riječ je o najvećoj podzemnoj atrakciji u Hrvatskoj, a turisti ondje mogu poći na rudarsku turu. U pripremi stoljetnog rudnika za posjete sudjelovao je i Rudarsko-geološko-naftni fakultet u Zagrebu, stoga je gost rubrike Notes prof. dr. sc. Mario Dobrilović sa Zavoda za rudarstvo i geotehniku.
Je li istina ili mit da rudarske uniforme imaju 29 gumba?
Dobrilović: Po mojim informacijama između 27 i 29. Ovisno o varijanti i iz kojeg područja dolaze.
Dobrilović: Pa ono što kažu zapisi jest da je to broj godina koje je imala sveta Barbara, naša zaštitnica u trenutku kad je bila ubijena. A ubijena je jer je svjedočila vjeru suprotno od želje njezinog oca.
Kako su rudnici utjecali na razvoj pojedinih hrvatskih gradova?
Dobrilović: Rudnici su utjecali onako kako su utjecali na cijeli svijet. Znači da nije bilo rudarstva, ne bi bilo ni svijeta ovakvog kakvog poznajemo. Rudnici i rudarstvo bili su pogon razvoja određenih područja jer su se iz rudnika vadile mineralne sirovine koje su se potom prerađivale, koristile i prodavale. Na neki način je to poboljšavalo život ondašnjih ljudi, ali i države odnosno društva gdje su se nalazile te mineralne sirovine.
Tako i u Hrvatskoj. Ovdje je rudarenje ugljena poznato zadnja četiri stoljeća, pogotovo u Istri. Dok u kontinentalnoj Hrvatskoj to datira nekih 150 godina u prošlost. Rudnici ugljena omogućili su razvoj kompletnih područja u kojima se oni nalaze.
Iz susjedne Bosne i Hercegovine su se prošle godine pohvalili nalazištima zlata. U tom smislu, čime se Hrvatska može pohvaliti?
Dobrilović: Hrvatska nažalost nema značajne količine mineralnih metalnih sirovina, ali ima nemetalnih. Imamo kamena, pijeska, šljunka, gline. Imamo arhitektonsko građenog kamena – ono što mi zovemo ukrasni kamen. Imamo nafte i plina. Uz to i ono što je danas izuzetno važno – rezerve geotermalne energije.
A sada iz tunela putujemo nekoliko desetaka metara ispod zemlje, u rudnik Raša star stotinu godina, a koji je nedavno otvoren za posjetitelje kao istarska turistička atrakcija.
Rudarsko-geološko-naftni fakultet je sudjelovao u pripremi istarskog rudnika Raša za otvaranje posjetiteljima. Kako je došlo do inicijative da se stoljetni rudnik prenamijeni u turističke svrhe?
Dobrilović: Rudnik Raša je jedinstven utoliko što je dobro pozicioniran pa do danas nije potopljen. Inače, u susjednim zemljama i općenito zemljama sa značajnim rudarskim naslijeđem stari objekti se nerijetko pretvaraju u turističke atrakcije. S jedne strane kako bi se poboljšala turistička ponuda, a s druge strane kako bi se očuvalo i pokazalo što su to rudari onda radili te kako su živjeli.
Dobrilović: Mi smo ondje bili prisutni u svojstvu konzultanata. Pomagali smo s građevinskom i rudarskom izvedbom tog dijela projekta, dakle obnavljanja i popravljanja rudarskih prostorija.
Koje rude uopće možemo pronaći u hrvatskim rudnicima i zašto sirovina u rudnicima naposljetku presuši?
Dobrilović: U Hrvatskoj imamo nemetalne rude. Uz to i geotermalne izvore iz kojih imamo takozvanu energiju budućnosti. Postoje također i značajne zalihe ugljena koje se ne eksploatiraju.
A ruda ne presuši, nego je potrošimo. Rudna tijela su u svojoj geološkoj povijesti nastala u određenim područjima i u određenim količinama. One su neobnovljive, dakle jednom kad ih potrošimo više ih nema.
Koliko dugo se u rudniku može eksploatirati sirovina?
Dobrilović: To sve ovisi o rudnom tijelu i o intenzitetu eksploatacije. Znači neki rudnici mogu raditi 10, 20, 50 godina, a neki i više stoljeća. Naravno, što smo danas pametniji i sposobniji, to sve brže „jedemo rudu“, pa onda i rudnici imaju kraći životni vijek. Međutim, tijekom eksploatacije rudnika rade se dalje istražni radovi gdje se obnavljaju rezerve tako da uz ono što se izvadi uvijek postoji i određena rezerva da se ima s čim dalje rudariti.
Stvara li se sirovina ponovno nakon eksploatacije?
Dobrilović: Da - kroz nekoliko milijuna godina!
Za kraj podijelite s nama koji je najuzbudljiviji rudarski projekt na kojemu ste radili?
Dobrilović: To bi definitivno bio projekt rudnika Raša. Zato jer je tamo riječ o stvarnom rudarstvu, iskapanju ugljena, nasljeđu starom 400 godina. Riječ je o podzemnom rudniku kakvih operativnih danas više nema. Tako da je jedan poseban osjećaj spuštati se u dubinu i boraviti ondje gdje je nekada radilo više tisuća ljudi po smjeni. Osjetiti taj „šmek“ rudarstva!
Pogledajte cijelu emisiju Koordinacija i pretplatite se na YouTube kanal kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta