Hrvatska ima bogate prirodne resurse geotermalne energije. Izazov je kako transformirati taj potencijal u konkretne projekte koji mogu pridonijeti stabilnosti elektroenergetskog sustava, održivom razvoju lokalnih zajednica i nacionalnoj energetskoj strategiji. Razlika između potencijala i resursa nije samo tehničko pitanje – to je pitanje zakonodavnog okvira, dugoročnog planiranja i koordinacije svih uključenih aktera.
NECP: Propuštena prilika za strateški iskorak?
Ažurirani Nacionalni energetski i klimatski plan (NECP), koji je trenutno na javnom savjetovanju, razočarao je investitore u geotermalne elektrane.
„Nacionalni energetski i klimatski plan začudio je sve investitore u geotermalne elektrane. Suprotno optimističnim najavama s početka ljeta, gdje se spominjalo da će do 2030. instalirana snaga geotermalnih elektrana biti 318 MW, sadašnji plan predviđa svega 68 MW – što je daleko ispod potencijala Hrvatske. Jedan projekt u pripremi već ima ciljanu snagu od 98 MW, što premašuje cijelu predviđenu kvotu,“ izjavio je Dragutin Domitrović, predsjednik Radne skupine za geotermalnu energiju HGK, koja djeluje unutar Udruženja za obnovljive izvore energije Hrvatske gospodarske komore.
Investitori se pitaju kojom je metodologijom određena ova kvota i zašto NECP ne prepoznaje širu vrijednost geotermalne energije za stabilnost elektroenergetskog sustava i razvoj kontinentalnih dijelova Hrvatske.
„Zašto ne osigurati otvaranje radnih mjesta u regijama pogođenima demografskim padom i pružiti financijsku podršku lokalnim zajednicama kroz naknade za eksploataciju?" dodao je Domitrović.
Ovakav pristup ograničava razvoj sektora koji bi mogao osigurati stabilnu i pouzdanu proizvodnju energije tijekom cijele godine, neovisno o vremenskim uvjetima, te smanjiti ovisnost Hrvatske o uvozu skupe električne energije, smatraju u HGK.
Toplinarstvo - prilika za lokalni razvoj
Uz proizvodnju električne energije, geotermalna energija ima značajan potencijal u sektoru toplinarstva. Grijanje gradova, industrijskih postrojenja i poljoprivrednih objekata putem geotermalnih sustava pruža dugoročna rješenja koja smanjuju emisije CO2 i troškove grijanja.
Primjeri poput Bjelovara i Svete Nedelje pokazuju kako se geotermalna energija može koristiti za različite svrhe. Bjelovar je odlučio iskoristiti geotermalne resurse za javni projekt koji uključuje grijanje bazenskog kompleksa, poslovne zone i stakleničke poljoprivredne proizvodnje. S druge strane, Sveta Nedelja pokazuje potencijal privatnih inicijativa. Na području grada već postoji hidroponski staklenik za uzgoj rajčica, koji koristi geotermalnu energiju za grijanje, dok farmaceutska tvrtka razvija toplinski sustav za svoje proizvodne pogone koristeći iste resurse. Uz planove za razvoj toplinarstva, Sveta Nedelja postavlja temelje za višesektorsku primjenu geotermalnih resursa, no daljnji napredak ovisi o stabilnom financijskom i zakonodavnom okviru koji će olakšati realizaciju ovakvih projekata.
Međutim, većina projekata ostaje na papiru ili zapinje zbog nedostatka financijskih sredstava i podrške. Dozvole za istraživanje, koje nose ambiciju i odgovornost, često se pretvaraju u opterećenje. Lokalne vlasti često nemaju kapacitete za osiguranje financija, dok država, unatoč obvezama za smanjenje emisija CO2 i povećanje energetske učinkovitosti, ne pruža dovoljno poticaja za realizaciju projekata.
Prema analizama iz Position papera HGK, najveći izazovi su visoki početni troškovi istraživanja i razvoja bušotina, nedostatak jasno definiranog zakonodavnog okvira koji bi prepoznao specifičnosti geotermalne energije te ograničen pristup financijskim instrumentima prilagođenima ovakvim projektima.
Geotermalni projekti trebaju biti tretirani u okviru koji prepoznaje njihove ekološke i društvene prednosti. To uključuje posebne poticaje za lokalne zajednice koje mogu ostvariti koristi kroz toplinarstvo i poljoprivrednu proizvodnju.
Samostalna savjetnica u Sektoru za industriju i održivi razvoj HGK Željka Rukavina ističe da geotermalna energija u Hrvatskoj ne smije ostati samo potencijal, ona mora postati resurs koji aktivno doprinosi stabilnosti elektroenergetske mreže, lokalnom razvoju i smanjenju ovisnosti o uvozu skupe energije.
Kako bi se to ostvarilo, potrebno je razviti realan plan koji integrira različite tehnologije obnovljivih izvora energije i omogućuje rast velikih, tehnički zahtjevnih projekata. Poticaji prilagođeni specifičnostima ovakvih projekata ključni su za privlačenje ozbiljnih investicija i osiguranje tehnološke raznolikosti.
„Potencijal je obećanje, ideja o onome što bi moglo biti. Resurs je stvarnost, konkretan kapacitet spreman za primjenu. U Hrvatskoj, geotermalna energija savršeno ilustrira ovu razliku. Imamo sve: prirodne uvjete, tehnologije i znanje, ali nemamo ono ključno, planove koji bi transformirali potencijal u resurs i resurs u konkretne rezultate“, zaključila je Rukavina.