Prosinac je mjesec borbe protiv ovisnosti, a tim je povodom organizirana Regionalna konferencija pod naslovom "Razumijemo li dovoljno ovisnosti". Pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva RH organizator je Klinika za psihijatriju Vrapče u partnerstvu sa Zajednicom pape Ivana XXIII., koja ima četiri terapijska centra u Hrvatskoj, gdje se trenutno liječi više od 70 ljudi s problemom ovisnosti. Na konferenciji je sudjelovalo više od 250 stručnjaka različitih profila iz Hrvatske, Crne Gore, Srbije te Bosne i Hercegovine. Glavni cilj konferencije bio je raditi na povećanju javne svijesti, produbiti razumijevanje i proširiti znanje o problemu ovisnosti iz različitih aspekata, uključujući medicinski, psihološki, duhovni, društveni i pravni. Osim umrežavanja stručnjaka na regionalnoj razini, jedan od osnovnih ciljeva bio je rad na sveobuhvatnom shvaćanju ovisnosti kao složenog i multidimenzionalnog problema te poticanje zajedničkih napora za njegovo učinkovito suzbijanje. Iznimna posjećenost na panel-raspravama i predavanjima govori kako su ovakvi stručni skupovi potrebni i da postoji potreba za edukacijom na području prevencije i tretmana ovisnosti.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj je 2023. godine registrirano 5875 osoba liječenih zbog ovisnosti o drogama, od kojih je 566 bilo na liječenju prvi put. Gotovo 80% liječenih ovisnika su i dalje opijatski ovisnici. Ovdje moramo napomenuti da je kod svih vrsta ovisnosti postotak onih koji potraže stručnu pomoć i uđu u neki od programa liječenja manji od 10%. Procjenjuje da u Hrvatskoj postoji između 200.000 i 250.000 onih koji imaju problema s alkoholom. To uključuje osobe s različitim stupnjevima ovisnosti i štetne uporabe alkohola. Kad govorimo o ovisnosti o kockanju, procjene govore da u Hrvatskoj ima 40.000-50.000 patoloških kockara, od čega se čak 13% odnosi na adolescente. O svemu tome razgovarali smo s pročelnikom Zavoda za dualne poremećaje, koji djeluje u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, prim. dr. sc. Ivanom Ćelićem, dr. med., specijalistom psihijatrije.
1. Možete li nam objasniti što su to dualni poremećaji?
Dualni poremećaji su relativno novi koncept unutar psihijatrije koji označava istodobno postojanje dva psihička poremećaja, od kojih je jedan nužno ovisnost. Poticaj za osnutak prvog specijaliziranog odjela te vrste u Klinici za psihijatriju Vrapče prije 13 godina bila je spoznaja kako je od osoba kod kojih je registrirana prva psihotična epizoda bila vrlo česta uporaba kanabinoida i stimulansa. Činjenica je da psihoaktivne tvari mogu uzrokovati ili pogoršati druge psihičke poremećaje, a osobe sa psihičkim poremećajima mogu krenuti uzimati različite psihoaktivne tvari s ciljem ublažavanja simptoma. U vremenu razmatranja legalizacije kanabisa u rekreativne svrhe vrlo je značajno spomenuti kako kanabis s visokim postotkom THC-a može uzrokovati akutne psihotične simptome u vidu halucinacija, paranoidnih misli, dezorijentacije i anksioznosti, što u ovom trenutku predstavlja najčešću kazuistiku dualnih poremećaja kod osoba od 16 do 35 godina.
2. Radite s ovisničkom populacijom dva desetljeća. Vidite li razlike prije deset godina i danas?
Unutar proteklih deset godina došlo je do značajnih promjena u obrascima ovisničkih ponašanja, dostupnosti psihoaktivnih tvari i pristupu liječenju. Kad je tek osnovan, na Zavodu za dualne poremećaje 95% bolnički liječenih pacijenata bili su ovisnici o heroinu. Danas je broj ovisnika o kanabisu i stimulansima (kokain, speed, ecstasy) sve veći, kao i broj osoba koje imaju problem s ponašajnim ovisnostima (ovisnost o kockanju i klađenju). Zlouporaba lijekova na recept, osobito benzodiazepina, predstavlja velik javnozdravstveni problem u Hrvatskoj. Politoksikomanija, koja označava istodobnu uporabu više psihoaktivnih tvari, danas je postala pravilo a ne iznimka.
3. Koliko traje period od početka uzimanja psihoaktivnih tvari do ulaska u tretman?
Ako gledamo generalno, period od eksperimentiranja sa psihoaktivnim tvarima, koji najčešće počinje u adolescenciji, do ulaska u tretman prosječno traje 8-9 godina. Nakon toga slijedi razdoblje od 4-5 godina u kojem osobe s problemom ovisnosti pokušavaju uspostaviti apstinenciju, bilo u zdravstvenom sustavu ili u okviru terapijskih zajednica. Ako osoba apstinira godinu dana, govorimo o ranom oporavku, a ako apstinira barem pet godina, o stabilnom oporavku.
Kad konkretno govorimo o zdravstvenom sustavu, onda možemo reći da su prije desetak godina bili programi liječenja koji su se temeljili na detoksikaciji ili uvođenju opijatske supstitucijske terapije (kod heroinskih ovisnika). Danas se veće značenje pridaje psihosocijalnim intervencijama, koje, osim obiteljske i kognitivno-bihevioralne terapije, socioterapije i radno-okupacijske terapije, nudi programe oporavke. U vrijeme epidemije Covid-19 Klinika za psihijatriju Vrapče i Zajednica pape Ivana XXIII. pokrenule su telepsihijatrijsku skrb za osobe u rehabilitacijskim programima, što je značajno povećalo stopu onih koji dugo ostaju u tretmanu.
4. Što je ovisnicima najpotrebnije?
Kao i kod svih psihičkih poremećaja, tako i kod ovisnosti nužno je omogućiti kontinuitet skrbi. U Hrvatskoj je liječenje ovisnosti dostupno, listi čekanja gotovo da i nema. U prvoj fazi liječenja obično je potrebno osigurati detoksikacijski proces u bolničkim uvjetima, početi sa psihoterapijom, koja će uključivati rješavanje osobnih trauma, problema i motivacije za oporavak, ali i rad na popravljanju obiteljskih odnosa. Ovisnicima je potrebna podrška koja ne osuđuje nego razumije kompleksnost njihove borbe. Članovi obitelji i prijatelji trebaju imati strpljivosti, razumijevanja i pružati emocionalnu podršku, što uvijek nije jednostavno. Nakon procesa rehabilitacije i resocijalizacije slijedi društvena reintegracija, koja će osobi s iskustvom ovisnosti omogućiti da ponovno postane punopravni član lokalne zajednice.
5. Koliki je postotak izlječenja?
Uspješnost detoksikacije, koja je prvenstveno fokusirana na fizičku ovisnost, iznosi 10-30% bez daljnjeg nastavka terapije. Ako je osoba uključena u psihoterapijske programe ili grupe podrške, te ako ima podršku obitelji i stabilne životne uvjete, uspješnost liječenja može biti i do 50%. Kod 40-60% ovisnika dolazi do recidiva unutar prve godine nakon liječenja, ali to ne znači neuspjeh nego je to dio procesa oporavka. Iskustvo tima iz Klinike za psihijatriju Vrapče pokazuje da mi budemo prvo poluvrijeme, a terapijske zajednice drugo poluvrijeme. Duljina ostanka u nekom od rehabilitacijskih programa korelira sa stopom uspješnosti liječenja budući da, osim biološke dimenzije, treba sagledati socijalnu, psihološku i duhovnu komponentu. Ovdje treba spomenuti i određene probleme, pa će gotovo polovica osoba koje su počele program unutar terapijske zajednice napustiti taj proces u prvih 3-6 mjeseci. No 60-80% osoba koje ostanu u programu 12-18 mjeseci ostvari stabilan oporavak. S 20-godišnjim kliničkim iskustvom poznajem na stotine uspješno oporavljenih ovisnika koji žive život punim plućima.
6. Kakva je uloga zdravstvenog sustava u novim trendovima ovisnosti?
Zdravstveni sustavi sve više primjenjuju integrirani model koji uključuje medicinsku skrb, psihoterapiju i socijalnu podršku. Prije 20 godina zdravstveni sustav bio je u kompetitivnoj poziciji naspram terapijskih zajednica. Danas surađujemo na svakodnevnoj razini, što je dovelo do boljih ishoda u liječenju svih ovisnosti. Značajan porast broja osoba kojima je dijagnosticiran dualni poremećaj potaknuo je razvoj specifičnih programa u kojima ljude liječi isti medicinski tim u isto vrijeme i na istome mjestu. Agencija Europske unije za droge (EUDA) prati tržište droga, razvijen je Sustav ranog upozorenja, koji prati pojavnost novih droga (sintetskih kanabinoida, stimulansa i opioida). U Hrvatskoj su stvorene takve zakonske pretpostavke da se nove psihoaktivne tvari nakon detekcije faktički odmah klasificiraju kao ilegalne, iako su proizvođači često korak ispred zakona.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Klinikom za psihijatriju Vrapče i u partnerstvu sa Zajednicom pape Ivana XXIII. Programske aktivnosti provode se uz financijsku potporu Ministarstva zdravstva.