Plastika je posljednjih godina postala jedan od simbola zagađenja zbog široke upotrebe jednokratnih plastičnih proizvoda i neodgovornosti pri odlaganju takvog otpada. Zbog fotografija vrećica koje plutaju morem i pritiska kojim se djelovalo na zakonodavce kako bi zabranili ili što više ograničili korištenje takvih proizvoda, pojedine države su odlučile propisati restriktivne mjere, posebno u pogledu lakih plastičnih vrećica za nošenje.
Ipak, kako je očigledno svojstvo jednokratnih plastičnih proizvoda upravo činjenica da ih možete nabaviti jeftino i zbrinuti odmah nakon upotrebe, sigurnost i higijena koje osigurava njihovo korištenje pokazale su se toliko važnim da su već brojni gradovi diljem SAD-a suspendirali ograničenja korištenja plastičnih vrećica. San Francisco, jedan od prvih gradova u SAD-u koji je zabranio vrećice, sada je ukinuo zabranu i umjesto toga brani ljudima da u prodavaonice dolaze s vlastitim vrećicama, šalicama i drugim spremnicima. Očekuje se da će u narednom razdoblju hrana biti dodatno pakirana kako bi se smanjio potencijalan doticaj s virusom, a bolnice naglašavaju važnost jednokratnih rukavica, šprica i drugog materijala kojeg bi se inače trebalo učestalo dezinficirati.
Inozemna istraživanja također donose informacije i činjenice koje se često zanemaruju. Danci su tako još 2017. godine (Life Cycle Assessment of Grocery Carrier Bags) zaključili da je vrećicu za nošenje najbolje ponovno iskoristiti kao vrećicu za smeće nakon što prestane služiti prvotnoj svrsi. Alternative plastičnim vrećicama potrebno je iskoristiti vrlo velik broj puta da bi opravdale potrošnju resursa – vrećicu od običnog pamuka trebate nositi do 7.100 puta kako biste „nadoknadili“ sve što je njena proizvodnja prouzročila okolišu, a vrećicu od organskog pamuka morate upotrijebiti čak do 20.000 puta. Mogli bismo reći, da biste bili sigurni da je vaša eko, organska platnena vrećica „učinila razliku“, trebali biste je nositi svakodnevno gotovo 55 godina!
Za mišljenje o ovoj temi pitali smo hrvatske stručnjake, iako u Hrvatskoj još nema službene potvrde namjere zabrane lakih plastičnih vrećica, ali se o tome govori, posebno nakon što su trgovine morale početi naplaćivati takve proizvode.
„Prednosti korištenja plastike kao materijala za izradu ambalaže i proizvoda za jednokratnu upotrebu, a time i plastičnih vrećica nadilaze važnost potencijalnog onečišćenja neodgovornim postupanjem. Naime, hrana u higijenskom pakiranju manje se kvari a neki jednokratni proizvodi smanjuju broj oboljenja i širenja zaraza što u konačnici doprinosi racionalnom korištenju resursa. Prednost jednokratnih proizvoda i plastičnih vrećica posebno dobiva na važnosti baš sada, u vrijeme pandemije izazvane koronavirusom. Potaknute upravo značajem plastičnih vrećica u borbi protiv širenja zaraze, mnoge države ili odustaju od namjeravane zabrane korištenja dijela plastičnih vrećica, a neke čak povlače ranije odluke o zabrani njihovog korištenja. Vjerujem da se danas svatko od nas bolje osjeća ako jednostavno može u otpad odložiti vrećice i rukavice kojima ste doticali razne predmete i površine na kojima se mogao zadržati korona virus u dućanima. Naravno da kod korištenja plastičnih vrećica i jednokratnih proizvoda iz plastike moramo biti racionalni. Ne treba nam posebna vrećica za svaki predmet ili dva. Iskorištena vrećica ne može završiti u okolišu sama od sebe. Ona tamo završava samo ako smo mi neodgovorni.“ – komentirao je dr.sc. Viktor Simončič, ugledni međunarodni stručnjak za okoliš, bivši sveučilišni nastavnik i aktivist.
Simončič dodaje da su zabrane, umjesto poželjnog poticanja smanjenja korištenja, često dio populističkih politika kojima se stvara dojam razvijenosti i napredne ekološke svijesti, iako praksa pokazuje da smo dosta daleko od toga. Naše plaže, primjerice, onečišćuje više opušaka nego plastičnih vrećica, no zabrana cigareta s filtrom ne zvuči baš popularno.
„Plastične vrećice i druge vrate otpada iz plastike se inače mogu vrlo jednostavno ponovno iskoristiti. Puno jednostavnije i okolišno prihvatljivije od mnogih drugih vrsta otpada. Treba nam kružno gospodarstvo, prilagođeno uvjetima kod nas, a ne da nekritički kopiramo samo neke države. Predlažem da se u rješavanju otpada, naravno i plastičnih vrećica ugledamo na primjer i u države, po veličini i naseljenosti slične nama. Na primjer Finske. To je moguće rješenje i za plastični otpad koji nam je potreban.“ – zaključuje dr.sc. Simončič.
Profesor emeritus Igor Čatić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje također objašnjava da, primjerice, veći udio u otpadu imaju pelene, nego vrećice ili slamke, te da je svaki plastični proizvod u nekom pogledu potreban.
„Problem, pa i plastičnog otpada je globalni problem i treba težiti njegovu smanjivanju. No, plastične proizvode ne treba posebno strogo regulirati, odnosno zabranjivati. Njih se može uspješno reciklirati, što razvijene zemlje i čine. Za papirnate vrećice moraju se, naravno, sjeći šume, a potrebno je i više vode za njihovu proizvodnju. Za njihov se odvoz troši više prijevoznih sredstava nego za lake plastične vrećice. To se ne može smatrati ekološki osvještenijim. Prikupljajmo plastične vrećice za reciklažu, umjesto da pokušavamo zabraniti polietilenske vrećice koje nisu opasne ni za ljudsko zdravlje ni za okoliš.“ – naglašava Čatić.