Njegove članke objavljuju svi prestižni mediji kao što su The New Yorker, Forbes, The Washington Post, The Times Library Supplement, Commentary, The Public Interest i mnogi drugi.
Riječ je o knjizi koja otkriva nove uvide u ljudsku prirodu s velikim implikacijama za ekonomiju i politiku, kao i za našu vlastitu samospoznaju. Jasno razotkriva mit o uspjehu i ispunjenom životu kao neosnovan, a istodobno objašnjava kako je moguće voditi upravo takav život i u kojem će trenutku nesvjesni dio uma “preuzeti kontrolu” te doprinijeti ili ne, nečijim izgledima za uspjeh. Knjiga obuhvaća sve do sada poznate društvene i psihološke studije i istraživanja obrazaca ljudskog ponašanja i kulture, a priča je ispripovijedana kroz životne priče multietničkog američkog bračnog para.
Ova knjiga potakla je mnoge reakcije i rasprave u svjetskim medijima o pitanjima ljudskog ''nesvjesnog uma''.
''Očaravajuća studija o nesvjesnom umu i njegovu utjecaju na naše živote… Brooks je sjajno rasvjetlio temu i privukao veliku pažnju na implikacije nakupljenih istraživanja uma i pokretača ljudskog ponašanja'' - The Economist
''David Brooks jedan je od najznačajnijih intelektualaca našeg doba, poznat, među ostalim, po razigranoj diskreciji životnog stila američke elite. Društvena životinja govori o suvremenom životu naše vrste. Istražuje privrženost, roditeljstvo, obrazovanje, ljubav, obitelj, kulturu, postignuća, brak, politiku, moral, starenje, smrt i još mnogo toga. Brooks je britak, jasan i često vrlo zabavan pisac'' - The Washington Post
Također, inspirirala je mnoge umjetnike poput portugalskog koreografa Andre Mesquita koji je u srpnju ove godine na Festivalu plesa i neverbalnog kazališta predstavio koreografiju "Nikad ne znaš kako će se stvari posložiti" inspiriranu djelom Davida Brooksa.
"Prva je spoznaja da dok naš svjesni dio uma piše autobiografiju vrste, onaj nesvjesni odrađuje većinu posla…nismo prvenstveno samodostatne individue. Mi smo društvene životinje, a ne racionalne životinje. Izranjamo iz veza, i duboko smo prožeti jedni drugima. I kada vidimo drugu osobu, u vlastitim umovima preslikamo ono što vidimo u njihovim. Kada gledamo jurnjavu auta u filmu, kao da i mi sami donekle sudjelujemo u jurnjavi. Kada gledamo pornografiju, pomalo je kao da i sami upražnjavamo seks, premda, vjerojatno, ne podjednako dobro. Vidimo to kada zaljubljeni parovi šeću ulicom, duboko uzajamno prožimanje" – kaže David Brooks