Što je lampion teži, dulje će gorjeti, ali mora imati i dobar pamučni fitilj i biti napravljen od kvalitetnog parafina, objasnio nam je Zoran Salopek.
U trgovačkim centrima kupili smo sedam lampiona podjednake veličine različitih proizvođača. Već je na prvi pogled bilo vidljivo da su različito napunjeni. Najveća razlika bila je između “lampaša” iz Siska, kupljenog u Intersparu, i onog iz Lidla. Prvi je bio napunjen samo malo više od pola, a drugi gotovo do vrha.
Različito napunjeni
Sve smo ih izvagali bez poklopca. Sisački lampaš slabo je napunjen, pa je bio i među najlakšima. Najlakši je bio onaj iz Interspara slovenskog proizvođača. Imao je 194 grama. Najteži je iz Lopatinca kupljen u Pevecu, a imao je 321 gram. Deklaracije na lampionima vrlo su različite. Neki imaju samo ime proizvođača, drugi i upozorenja poput onog da se pale na ravnoj plohi otpornoj na visoke temperature ili na površini koja ne upija parafin. Samo su lampioni iz Lidla i Dione imali podatak koliko bi trebali gorjeti. Oba su se pokazala točnim. Koliko grama imaju pisalo je na onom iz Bille, Lidlovu, Sisačkom i Dioninu. Dva od njih, Glamur i Tomislav, imali su navedene i bruto i neto težinu.
Palili smo i gasili
Znači, težinu cijelog lampiona i samog punjenja, što je
najvažnije. U Dioni nismo našli piramidu, ali lampion u obliku križa
otprilike je odgovarao veličini ostalih. Lampione smo palili u zatvorenom
prostoru i nisu bili izloženi kiši i vjetru i drugim atmosferskim uvjetima
koji mogu znatno utjecati na to koliko će gorjeti. Palili smo ih svako
jutro i gasili oko ponoći. Nismo ih željeli ostaviti gorjeti zbog straha od
požara.
Prvi se ugasio onaj obrta Lampaš. Gorio je 23 sata. No u njemu je ostalo još parafina, pa smo ga poslije opet upalili. Gorio je ukupno oko 40 sati kao i Net. On se ugasio nakon nešto manje od 33 sata, a kasnije je gorio još sedam. Nešto više od 35 sati gorio je slovenski lampion.
Grafiku u punoj veličini pogledajte ovdje.
Brže gore oni koji imaju lošiji parafin
Na lampionima bi na deklaraciji trebalo pogledati koliko je težak i koliko gori, ali to često ne piše. Lampion što je teži, dulje gori, rekao je Zoran Salopek iz Karlovca.
Njegova obitelj radi lampione već 50 godina.
- Lijevani lampioni rade se od tekućeg parafina. Da bi cijeli izgorjeli,
čak i oni nepravilna oblika, pune se dvjema vrstama. Onaj unutrašnji, uz
fitilj, od tvrđeg je materijala, a okolo je mekši koji ima nižu točku
tališta. Tako će cijeli i jednakomjerno izgorjeti - objasnio je Salopek.
Dodao je i da je važan i fitilj jer broj niti u njemu ovisi o veličini
svijeće.
- Fitilj na kraju mora imati metalnu pločicu koja ga stisne da se ugasi
kad dođe do kraja. Inače bi mogla izgorjeti plastika, a ostatak parafina
iscurjeti - dodao je Salopek.
Parafin u prahu
Od ove godine radi i lakše, jeftinije lampione.
-Drugi tip lampiona je s parafinskom pjenom. U tekući parafin dodaje se
mljeveni, u sitnim zrncima, ili prah. Ta smjesa ima veći volumen. Utiskuje
se u lampion, a na vrh stavlja tekući parafin. Lampion je na vrhu tvrd, a
dalje mekan. Lakši je i kraće gori - pojasnio je razliku Salopek.
Pitali smo ga zašto neki lampioni gore prejakim plamenom, a neki ne izgore
do kraja.
- Da bi lampion optimalno gorio, na vrhu treba biti od osam do deset
milimetara rastopljena parafina. Ako je parafin nekvalitetan i u njemu ima
previše ulja, brže će izgarati i zagaraviti svijeću. Fitilj kad gori smije
biti dugačak do centimetra. Ako je dulji, nagne se na stranu i može
pregorjeti plastiku. Fitilj ne smije biti prejak za tu svijeću jer će i
tada prejako gorjeti - pojasnio je Salopek. Napominje da je za dobro
gorenje važan i poklopac.
- Kad izgori preko pola, trebat će mu više zraka, pa je važna i veličina rupa i visina poklopca.