Kupovala sam kruh i pitala prodavačicu od čega je. Kratko je samo kazala da je sa sjemenkama, ali nije znala reći od kojih je vrsta brašna, požalila se čitateljica.
Kako piše u Pravilniku o informiranju potrošača o nepretpakiranoj hrani, u
koju spad i kruh, trgovci su dužni dati informacije o sastojcima i
pomoćnim tvarima u procesu proizvodnje. One moraju biti napisane i
istaknute na prodajnom mjestu u neposrednoj blizini hrane na koju se
odnose. Iznimno se informacije o hrani mogu dati i usmeno. No to u praksi
često ne funkcionira.
- Godinama se zalažem da informacije o hrani budu jasne i svima dostupne.
I trgovci koji prodaju hranu trebali bi se hitno educirati kako bi kupcima
mogli pojasniti o kakvoj je vrsti hrane riječ. A pogotovo dati informaciju
ima li u tom proizvodu glutena i barem tu osjetljivu skupinu zaštititi.
Trećina ljudi ima neku vrstu alergije - kazao je Ilija Rkman iz društva
Potrošač.
Dodaje da je za njih je veliki problem nedostatak informacija, a voljeli
bi biti sigurni da u hrani koju jedu nema alergena. Problem je i za druge
posebne kategorije potrošača. Smatra da bi vegani željeli znati ima li u
kruhu dodataka životinjskog podrijetla, kao što je E920, koji se koristi
pri tretiranju brašna i pripremi tijesta.
- Primjerice, u pekarnicama obično nama pojašnjenja E-brojeva. No neke
pekarnice već godinama na svojim internetskim stranicama imaju sastav
proizvoda. Tržišno natjecanje natjerat će trgovce na bolje informiranje
jer oni koji će imati bolje označen proizvod imat će i više kupaca -
objašnjava dalje Rkman.
Od 13. prosinca prošle godine i kod nas je u primjeni Zakon o informiranju
potrošača o hrani. No iz Ministarstva poljoprivrede nisu nam odgovorili
kako se on primjenjuje na kruh.
Čak ni na deklaracijama pakiranoga kruha nije uvijek napisano koliki je
postotak kojeg brašna.
Na raženom kruhu, na primjer, na prvome mjestu piše pšenično brašno, a na
drugom raženo.
Budući da je pšenično brašno na prvome mjestu, znači da ga ima više nego
raženog, a kruh se zove raženi. Isto tako, ako je kruh kukuruzni ili
miješani kukuruzni, nepoznato je koliko u njemu ima kukuruznog brašna.
- Kad kažemo kruh, svi uvijek pomisle na brašno, vodu, kvasac i malo soli.
No popis sastojaka sve je dulji i besmisleniji. U kruhu su razni
stabilizatori, emulgatori, ali i namirnice životinjskog podrijetla poput
svinjske masti. Dodatak E920 uglavnom je životinjskog podrijetla i dobiva
se od dlaka, no može biti i biljnog, ali nema podatka kakav je. Ne
vjerujem da netko želi jesti nešto što je nastalo od dlaka. Po zakonu bi
trebalo napisati sastav, no proizvođači to ne rade dovoljno jasno i to je
ruganje kupcima. Kad se pobuniš jer nisi dobio informaciju, trgovci kažu
da onda ne moraš kupiti. A ako sami radimo kruh, nije jasno kako je to
brašno dobiveno i je li čime tretirano - kazao je Luka Oman iz Prijatelja
životinja.
U Hrvatskoj agenciji za hranu lani su istraživali aditive u kruhu i
ustanovili da nisu opasni.
- Kruh se može proizvesti i bez aditiva, ali oni se dodaju radi bolje
elastičnosti tijesta, sprečavanja zgrudnjavanja, boljeg vezivanja vode,
povećanja volumena i produljenja trajnosti te svježine - kazali su.