Novi Zakon o zaštiti potrošača na snagu je stupio početkom travnja, a sasvim je sigurno da će njegova primjena uvelike pomoći zaštiti i ostvarivanju prava potrošača. Razlozi donošenja novog Zakona o zaštiti potrošača prvenstveno su preuzimanje Direktive o potrošačkim pravima, kao i poboljšanje pojedinih odredbi važećeg Zakona za koje se tijekom provedbe pokazalo da ih je potrebno drugačije urediti. Osim što uređuje prodaju na daljinu i prodaju izvan poslovnih prostorija potrošača, Direktiva o potrošačkim pravima sadrži i zajedničke odredbe koje se odnose na sve ugovore sklopljene između trgovaca i potrošača, a tiču se obveze informiranja potrošača o robi ili usluzi koju kupuje, ispunjenja ugovora, prijelaza rizika, obveze obavještavanja potrošača, dodatnih plaćanja, troškova telefonske komunikacije i slično.

Dulji rok u kojem se potrošač može predomisliti 

Tako će prodaja na daljinu i prodaja izvan poslovnih prostorija imati neke zajedničke odredbe koje se odnose na sadržaj informacija, a koje je trgovac dužan dati potrošaču prije sklapanja ugovora na papiru ili nekom drugom trajnom mediju. Također, rok  u kojem se potrošač može predomisliti vezano uz sklapanje ugovora o prodaji na daljinu ili prodaji izvan poslovnih prostorija sada iznosi 14 dana. Novost predstavljaju i definirane obveze trgovaca i potrošača u slučaju da se potrošač predomisli vezano uz sklapanje ugovora o prodaji na daljinu ili prodaji izvan poslovnih prostorija. Što se tiče trgovca, on je dužan izvršiti povrat novca potrošaču, i to u roku 14 dana od dana kada je dobio obavijest potrošača o jednostranom raskidu, a sto se tiče potrošača, on je dužan izvršiti povrat robe također u roku 14 dana od kada je obavijestio trgovca o jednostranom raskidu.U nekim slučajevima, potrošači se odluče na jednostrani raskid ugovora nakon što su robu koristili u mjeri većoj nego što je to potrebno za utvrđivanje njenih karakteristika i funkcioniranja. U tom slučaju potrošač neće gubiti pravo na jednostrani raskid, ali ce snositi troškove za eventualno umanjenu vrijednost robe. Odredbe Zakona koje se odnose na Direktivu o potrošačkim pravima stupit će na snagu 13. lipnja ove godine. 

Reguliranje sniženja i akcija 

U proteklom razdoblju, praksa je pokazala da se veliki broj kršenja potrošačkih prava odnosio na kršenje odredbi o akcijskoj prodaji, sniženju i rasprodaji. Naime, neki su trgovci prakticirali isticati akcijsku prodaju, sniženje i rasprodaju dulje vremensko razdoblje slijedom čega se mogao steći dojam da se ne radi zapravo o akcijskoj prodaji, sniženju, odnosno rasprodaji već o prodaji po redovnim cijenama, čime su zavaravali potrošače, radi čega je bilo potrebno ovo područje detaljnije urediti. Na pojedinim se trgovinama nerijetko mogu vidjeti natpisi sniženje ili rasprodaja tijekom cijele godine, što činjenično nije točno, već se s time samo želi privući potrošače.  Stoga posebnu glavu zakona čine odredbe o posebnim oblicima prodaje. Za sve posebne oblike prodaje zajedničko je isticanje dviju cijena i to redovne cijene i cijene važeće tijekom trajanja takvog oblika prodaje, a to se odnosi na sezonsko sniženje, rasprodaju, akcijsku prodaju, prodaju proizvoda s greškom, prodaju proizvoda kojima istječe rok uporabe ali i na sve ostale posebne ponude trgovaca u okviru kojih potrošači mogu kupovati proizvode po nižim cijenama od onih u redovnoj prodaji (primjerice kasnonoćna kupnja, rođendani pojedinih trgovačkih centara). Propisano je i da se sezonsko sniženje može provesti najviše tri puta godisnje, te da može započeti između 27. prosinca i 10. siječnja, 1. i 15. travnja i 10. i 25. kolovoza i može trajati najdulje 60 dana. Što se tiče akcijske prodaje propisano je da ista ne može trajati dulje od 30 dana. Kako ne bi utjecali na već ugovorene promotivne aktivnosti, Zakonom je predviđeno razdoblje prilagodbe poslovnog sektora, odnosno ove će odredbe stupiti na snagu tek 1. siječnja 2015. godine.

Nema prisline naplate osporenih potraživanja 

Jedna od novina u novom Zakonu je i propisivanje odredbe da je trgovac koji pruža javnu uslugu dužan na računu izvijestiti potrošača o iznosu neplaćenih dospjelih novčanih potraživanja za prethodna razdoblja, a sve kako bi potrošač imao informaciju o stanju duga, slijedom čega bi mogao izvršiti svoju obvezu plaćanja, a kako bi se smanjio broj pokretanja ovršnih postupaka. Također, novinu predstavlja i odredba da u slučajevima kada se radi o javnim uslugama, nije dopušteno pokretanje postupka prisilne naplate osporenih neplaćenih dospjelih novčanih potraživanja do okončanja sudskih ili izvansudskih postupaka trgovca koji pruža javnu uslugu od strane potrošača u istih. Na ovaj način spriječili bi se dodatni troškovi za potrošače. Isto tako, pokazala se potreba ojačavanja uloge jedinica lokalne samouprave u provedbi politike zaštitu potrošača, posebice u dijelu koji se odnosi na savjetovanje potrošača.