Popravljaju se i skupe i jeftine cipele, a ljudi traže i krpanje đonova na tenisicama, zamjene cijelog potplata na gojzericama...
- Pokušavam što više mušterijama izaći u susret. Radim sve vrste
lijepljenja i krpanja obuće, zamjena gume na peti ili cijelog đona. Svašta
mi donose i imam više posla nego prije. Donose svakakve cipele, a žele
popraviti i one najjeftinije. Krpanje nekih cipela se baš ne isplati, no
kad me zamole ljudi koji imaju bolesne noge, ne mogu odbiti - rekao nam je
Željko Ilić (52), postolar iz Zagreba.
- Dolazila mi je gospođa i već s vrata vikala da sam njezin spasitelj.
Imala je ortopedske cipele i ništa osim njih nije mogla obuti. Godinama
sam ih krpao. Raspadale su se, no govorila je da nije važno kako
izgledaju, samo da izdrže dok je još ona živa - prisjeća se Željko.
Postolar je više od 30 godina, a obrt je naslijedio od oca, kao što će i
njega zamijeniti sin s kojim radi. Radionica je puna raznih vrsta cipela,
a zahtjevi mušterija su različiti. Lijepljenje obuće je od 20 do 80 kuna,
ovisno što treba zalijepiti. Popravak uništenog futera unutar gojzerice je
od 50 do 60 kuna za par. Zamjena cijelog gumenog đona primjerice na
gojzericama je od 250 do 300 kuna.
- Žena je tražila da joj proširim cipele. Pitao sam zašto je kupila broj
35 ako nosi 37. Nasmiješila se i rekla zar ne vidim kako su lijepe. Cipele
se ne mogu toliko raširiti, mogla ih je samo staviti u vitrinu - kaže
Željko.
Cipele se mogu proširiti, odnosno produžiti. No koliko će postati veće
ovisi koliko će to koža od koje su napravljene dopustiti. To je otprilike
pola broja, a ako je dobra koža, mogu “postati” veće i za broj.
Željko sad popravlja cipele, a prisjeća se boljih vremena kad je ručno
radio muške cipele.
I njegov splitski kolega Slavko Rogulj (64) žali za prošlim vremenima:
- Da mi netko ponudi zaradu iz jedne godine od 1980. do 1990., dao bih mu
pet sadašnjih i ispekao janje.
Postolar je 47 godina, a 23 godine ima samostalni obrt. Žali za zlatnim
danima svojeg obrta, koji se danas sveo na puko preživljavanje. Dodaje da
postolari nisu nikad gore živjeli nego danas. Posla je sve manje, dobar
dio obuće koju ljudi donesu i nije moguće popraviti. Razumije da ljudi
zbog besparice kupuju jeftinu robu, no kad se ta obuća ošteti, nema
popravaka zbog lošeg materijala.
- Mnogo ljudi mi se žali da im od te obuće izbijaju alergije i osipi po
nogama, a to nisam nekad susretao. Počelo je unatrag desetak godina kad je
takva obuća zatrpala naše tržište - dodao je Slavko.
Cijene popravaka razlikuju se od postolara do postolara pa ove iz tablice
vrijede samo kod Željka Ilića u Zagrebu i Slavka Rogulja u Splitu.