Brojni su koji u rano jutro pakiraju svoje stvari i dolaze na sajmište u nadi kako će prodati sve ono što im ne treba, a pritom nešto i zaraditi. Prije 40 godina, najveći zagrebački sajam rabljene robe iz Heinzlove se ulice preselio u blizinu Jakuševca, gradskog deponija. Hrelić se održava srijedom i nedjeljom tijekom čitave godine i bilježi brojku od 40 tisuća posjetitelja u danima sajma. Zagrepčani ga smatraju strukturnom karakteristikom grada i društvenim fenomenom koji se treba doživjeti.
Slijedom izrečenog, ekipa Pametne kune zaputila se na Hrelić u nedjelju u 8 ujutro. Već na početku savskog nasipa dočekuju vas prodavači, nudeći odjeću, kozmetiku i ostale potrepštine. Većina ih već od 4 sata ujutro krene prema Hreliću kako bi zauzeli najbolje mjesto, a poslije kada masa pristigne, to postaje grad za sebe. Doživjet ćete apsolutnu suprotnost od šetnje gradom subotom ujutro. Dolaskom na Hrelić, osjetit ćete živost i odjeke prodavača, pogotovo onih koji nude sve čak po dvije ili pet kuna!
"Tri za deset"
Na Hreliću možete pronaći - apsolutno sve. Očekujte neočekivano kako se ne biste iznenadili kada vam za oko "zapne" ručni sat s likom Mao Zedonga koji maše u ritmu sata, ili pak prodavač koji traži 800 kuna za proizvod za koji je upitno radi li. Hrpa rabljene odjeće sigurno ne izgleda privlačno, ali za jeftiniju kupovinu - valja se potruditi. Trebate biti spremni na spuštanje praga higijenske tolerancije jer je "kopanje" jedini način uspješne kupovine na Hreliću. Prodavači sa svih strana izvikuju akcije poput "Navali narode, tri za deset", dok oni uporniji trče za vama uvjeravajući vas kako su te sunčane naočale baš stvorene za vas. Pronašle smo zanimljive džempere po 10 kuna, torbe kao i naočale za istu cijenu. Cijene rabljenih automobilskih guma su od 200 do 1000 kuna, dok primjerice Jeep Cherokee može biti vaš za samo 8 tisuća eura. Složit ćete se da je cijena neprirodno niska, zbog čega većini pada na pamet sumnjivo porijeklo vozila. Ljubitelji antikviteta pronaći će stare zidne satove, škrinje i brojne druge predmete po nižim cijenama s obzirom da neki prodavači nisu ni svjesni stvarne vrijednosti proizvoda.
Živopisno mjesto i hrvatska realnost
Naletjet ćete na ljude kojima je to jedini mogući shopping do mladih cura koje traže "vintage" odjeću kojom će se izdvojiti od drugih. Važno je naglasiti da na Hreliću ne kupuju samo oni koji nemaju novaca, već i oni dubljeg džepa. Ističemo ovo budući da se svakodnevno susrećemo s predrasudama i skepticizmom. Ljudi trebaju shvatiti da je buvljak dio gradske kulture te da gotovo svaka europska metropola ima po nekoliko takvih. Kako i priliči ovakvom mjestu, prizalogajiti možete "standardnu sajamsku kuhinju" poput ćevapa, zapečenog graha ili kotlovine. Budući da smo se i same odlučile na opuštanje u pečenjari, konobar nas je zamijenio sa sanitarnim inspektoricama dok nas je jedan gospodin, vidjevši fotoaparat, tražio da mu napravimo fotografije za njegovu misterioznu udrugu.
U razgovoru s ljudima, saznat ćete mnoštvo životnih priča. Većina nam je ispričala istu priču, o tome kako su došli silom prilika. To nam najbolje opisuje sredovječna gospođa Martina: "Dugo sam radila kod privatnika, izgubila sam posao i tu sam s majkom došla kako bi zaradila koju kunu. Moram reći da nema baš kupaca, premda su cijene izrazito niske. Prodajemo odjeću po 10 ili 20 kuna pa i dalje slabo ide" . Odbila je fotografiranje kao i većina prodavača naglašavajući da ne žele da se zna da tu rade.
Ona nije jedina koja je u ovoj situaciji. Sličnu nam je priču ispričao Niko, koji svakog vikenda dolazi čak iz Virovitice. "Dolazim tu već neko vrijeme jer ni ja ni žena ne radimo. Radimo i po zimi i po ljeti bez obzira na uvjete. Ovo nam je jedini prihod, a imamo dvoje djece. Optimističan sam po pitanju prodaje, uvijek tvrdim da se dobra roba može prodati. Problem je što treba imati kvalitetne komade." Prodaje odjeću, antikni namještaj i skijašku opremu. "Ni Hrelić više nije što je bio, prije su ljudi prodavali svoje, a sada je sve kineska roba i na njoj se najbolje zarađuje", dodaje Niko. Naišli smo i na stariji bračni par, koji nam je objasnio i probleme na koje se susreću. "Tu smo već nekoliko godine svake nedjelje. Moramo priznati kako je od 2008. - 2010. prodaja išla jako dobro dok je nakon toga počela stagnacija. Ali, moramo reći kako još uvijek zaradimo jer imamo dobre proizvode. Najveći problem je u tome što moraš zakupiti mjesta za prodaju koja koštaju po jednoj betonskoj ploči 100 kuna, a mi ih imamo dvije. Zna se dogoditi da netko drugi stane na tvoje mjesto, a ti uredno sve platiš."
Na taj nam se problem požalilo nekoliko ljudi, kao i na to da ima i dosta onih koje ilegalno prodaju robu zbog čega inspektori "placovine" cirkuliraju sajmom. Naravno, ploče su najjeftinije, a ako želite iznajmiti štand onda ćete morati platiti više.
Da Hrelić nije samo "dođi i prodaj", već nekima i način života potvrdile su nam tri starije gospođe koje su tu već 20 godina svake nedjelje i one se ne žale. Kako kažu, posao im ide dobro. Dvije prodaju odjeću, a jedna bijelu tehniku, a naišli smo na njih dok su doručkovale. Naglasile su da im je dolazak na Hrelić ritual bez kojeg više ne može proći nijedan vikend.
Iz priloženog vidimo da se ljudi snalaze na sve moguće načine kako bi zaradili. Da biste uspješno odoljeli poskupljenjima i recesiji, jednostavno otiđite na Hrelić uživajući u šarenilu proizvoda i ljudi.