U poslovnom svijetu u kojem vlada jaka konkurencija među svim radno sposobnim osobama ističe se jedna posebna nejednakost, a to je ona između muškaraca i žena u području plaća. Činjenica je kako su žene uglavnom manje plaćene za iste poslove koje obavljaju njihovi kolege. Postavlja se pitanje: Zašto je došlo do takve situacije i što učiniti da se ona promijeni. Odgovore nam donosi Gordana Frgačić u svojoj  knjizi „Zašto smo manje plaćene?“

Brojne žene su u poslovnom svijetu iskusile razne vrste nepravdi, jedna do njih je i ona da primaju manju plaću za razliku od svojih kolega. Gordana Frgačić, menadžerica za ljudske resurse u međunarodnoj kompaniji, je zbog svojih saznanja i direktnog uvida u pravi položaj žena u poslovnom okruženju željela upozoriti na zamke koje se postavljaju pred njih i u koje lako mogu upasti. U knjizi, koja je zapravo priručnik za žene koje žele više i bolje u poslovnom svijetu u kojem ipak vladaju muškarci, ona donosi stvarne primjere žena koje su iskusile takvu diskriminaciju te savjetuje kako bi se trebale ponašati kako bi je suzbile i napokon postale ravnopravne.

Žene su 10,6 posto manje plaćene od muškaraca

Frgačić je izjavila da statistike pokazuju da su žene u Hrvatskoj za 10,6 posto manje plaćene od muškaraca, dok je u Europi taj postotak i viši, a iznosi 16,2 posto. Ako bismo trebali naći krivce za situaciju u kojoj su se našle žene, onda bismo mogli upirati prstom u oba spola. No, ipak su ponajprije žene krive jer šute i prihvaćaju takvu situaciju. Problem na koji autorica ukazuje je da žene zapravo  same sebe sabotiraju, postavljaju si prepreke i koče u postizanju uspjeha. U nastavku možete pročitati neke od savjeta koje vam upućuje kako biste se snašle u poslovnom svijetu.

Budite svjesne svojih vrijednosti

Problem manje plaće žene bi trebale rješavati tako da počnu razmišljati o svojim kvalitetama te tako postanu svjesne svojih vrijednosti. To je temelj na kojem se razvija samopoštovanje. Žene koje ne poštuju same sebe ne bi trebale očekivati poštovanje ni od drugih. No ono se ne može steći pasivnošću, ali niti tako da se stalno nekome podilazi i ugađa. Takvim ponašanjem čini se nešto još gore, a to je da se prenosi isti stav na djecu. Posljedica je stvaranje začaranog kruga kojeg treba prekinuti djelovanjem. Kada shvatite koliko vrijedite, tek onda će to i drugi shvatiti, a vi ćete se moći  izboriti za sebe i primjerenu plaću.

Znamo da ćete se sada zapitati kako možete djelovati i suprotstavljati se svome šefu kada biste tako možda riskirali i gubitak posla. Frgačić na to odgovara: „Uistinu je teško nekoga nagovarati da riskira jer to, naravno, može i loše završiti. No svatko treba odvagnuti svoje mogućnosti i granice do kojih može riskirati, odrediti „za“ i „protiv“ – što je najgore što mi se može dogoditi, a što najbolje. Svatko se mora nositi sa svojom specifičnom situacijom. Mogu jedino reći da sam osobno puno riskirala i da mi se svaki puta višestruko isplatilo. Sigurno da na tom putu ima i mnogo neugodnih trenutaka, no spremnost da izađete iz zone ugode je jedan od prvih koraka prema uspjehu.“

Vječna dilema: majčinstvo ili karijera?

Žene se često pitaju hoće li ih izbor majčinstva ometati u razvijanju poslovne karijere. Gordana Frgačić je dokaz da je to pitanje suvišno. Ona je majka troje djece, a usporedno s time postigla je uspjeh i na poslovnom planu. Ipak, autorica ističe da je zbog majčinstva ženama sigurno teže. Razlog zašto često misle da moraju birati između majčinstva i karijere je u tome što su ih već u ranoj dobi naučili da jedno isključuje drugo. Također u poslovnom okruženju često se smatra da žena koja planira ili ima djecu neće moći puno putovati ili da neće biti spremna odvojiti vrijeme za školovanje te ih se zato nerijetko izuzima prilikom rasprava o promaknućima. To je pogrešan pristup jer žene se ne treba unaprijed osuđivati ili donositi odluke za njih samo zato što imaju djecu. Ako su zaslužile promaknuće, treba im ga ponuditi te ih pitati što misle o tome kako bi one same donesle odluku. Žene, jednako kao i muškarci, zaslužuju da ih se procjenjuje isključivo prema njihovim stručnostima i sposobnostima te da u skladu s time dobiju plaću istovjetnu muškarcima. 

Je li žena ženi najveći neprijatelj?

U knjizi se provlači misao da se zapravo žene međusobno ne podržavaju na poslu. Često će žene slušati kako muškarci pred njima vrijeđaju druge žene, no neće se zapitati ogovaraju li i njih ili neće stati u obranu kolegice. Nije rijetko niti da se kolegice međusobno osuđuju ako neka nije ili je majka. Problem se pojavljuje i na razgovoru za posao kada se ženskim kandidatima postavljaju neprimjerena pitanja o trudnoći, djeci, obiteljskoj situaciji, itd. No činjenica je da su u ljudskim resursima najviše zaposlene žene i upravo one postavljaju takve upite drugim ženama. 

Na pitanje jesu li si žene neprijateljice Frgačić odgovara: „Neprijatelj je malo teška riječ. Ja bih prije rekla da žene jednostavno nisu navikle podržavati se u karijeri kao što to muškarci čine. Ako im je to u zajedničkom interesu muškarci će puno prije zaboraviti svoje nesuglasice dok će žene puno teže prijeći preko njih. U privatnom životu ženama nije teško suosjećati s drugim ženama i pomagati se međusobno, no kad se radi o karijeri tu još imamo puno za naučiti. Taj odnos možemo lako promijeniti ako želimo -  najprije ga moramo osvijestiti, a onda jednostavno odlučiti ponašati se drugačije.“

Učite od svojih kolega

U društvu u kojem živimo od muškaraca se očekuje da zarađuju i da se kao glava obitelji skrbe za nju. Ako oni to ne postignu često će ih okolina etiketirati kao slabiće ili "papučare". No, nisu li žene kao majke i same krive što tako odgoje svoju djecu i prenesu im te vrijednosti? U takvoj tradicionalnoj ulozi muškarci su razvili vještine koje bi žene trebale prekopirati. Slijedi 10 izdvojenih savjeta iz knjige, o ponašanjima koje bi trebale poslušati:

1. Ako ćete uvijek rješavati sve na vrijeme i pod svaku cijenu nitko vas zbog toga neće cijeniti više nego će vam dati još više posla.
2. Ne nosite posao kući i ne radite kad ste bolesne- muškarci to gotovo nikada ne rade i svejedno napreduju.
3. Nemojte se bojati visokih pozicija samo zato što ne razumijete sve o svakom kotačiću koji se vrti u tome području- velik dio muškaraca na visokim pozicijama nema pojma o većini stvari kojima rukovodi, ali uredno koriste znanje i rad drugih (vrlo često upravo nas žena).
4. Muškarci najčešće ne misle da su premladi ili prestari- uglavnom misle da su predobri – neka vam to bude na pameti kada sljedeći put posumnjate u sebe.
5. Muškarci vjeruju u sebe i zbog toga i traže veću plaću ili imaju veće zahtjeve bez obzira na radno iskustvo, godine, naobrazbu ili vještine koje posjeduje. Žene često traže od drugih da vjeruju u njih, ali one same u sebe ne vjeruju. Moramo biti manje samokritične kao što su to muškarci. 
6. Poslovna druženja nisu dangubljenje i ne koriste samo vama- ako ih pametno koristite, stvarate dodatnu vrijednost i za sebe i za svoju tvrtku (ako slučajno imate grižnju savjest).
7. Ako samo vi i vaš nadređeni znate koliko ste dobri u svom poslu, nemate baš nikakve koristi od svoje izvrsnosti.
8. Muški kolege najčešće vam laskaju kako bi nešto dobili od vas- najčešće da učinite nešto umjesto njih ili za njih.
9. Budite svjesne svojih prednosti- muškarci su ih najčešće itekako svjesni.
10. Ako kao žene ne podržavamo i ne razumijemo druge žene, ne možemo očekivati razumijevanje i podršku od muškaraca.

Je li promjena moguća?

Upravo pasivnošću i šutnjom žene potvrđuju da prihvaćaju ovu situaciju te daju moć drugima da ih sputavaju. Time se stavljaju u situaciju vječnog jadikovanja kako je svijet nepošten. No, kukanje ne vodi ničemu. Frgačić kaže: „O nama, ženama, ovisi u kojem ćemo smjeru ići, ovo je svakako ključni moment, no ako ne osvijestimo problem i ne pridamo mu dovoljno važnosti i pažnje ići ćemo u negativnom smjeru, prema još većim razlikama. Možemo postići ravnopravnost samo intenzivnim angažmanom u javnoj, privatnoj, radnoj i političkoj sferi te fokusiranjem na kvalitetne mjere i sustave koji će sprečavati diskriminaciju u začetku. Kada ćemo je postići? To ovisi o nama, a budući da često baš i nismo voljne previše se angažirati, pa čak ni priznati postojanje problema, to bi moglo biti sporije nego što želimo.“