Prije šest godina kada sam došla u Zagreb kao student, susrela sam se prvi put s podstanarskim iskustvom. Nakon premišljanja gdje pronaći pravi smještaj, odlučila sam se za stan u centru grada i to preko preporuke zbog kakve takve sigurnosti. Vlasnici su živjeli u inozemstvu i u šest godina vidjela sam ih tri puta. Također, ono što je važno - bila sam ilegalan podstanar jer ugovor nije dolazio u obzir.  Svih šest godina živjela sam s cimericom te se ona odselila prije četiri mjeseca i ja sam ostala sama u stanu. Nikada nije bilo nikakvih problema sve do prije mjesec dana. 

"Morate se odseliti u roku od tjedan dana"

Na putu za more, nazvala me vlasnica i pitala me zašto su moje stvari još u stanu,"Pa, zbog toga jer ja još uvijek živim u tom stanu", zbunjeno joj odgovaram. Razgovor je bio popraćen visokim tonovima, vikom te živčanim i nepristojnim izjavama te sam se zapitala kako su vlasnici uopće došli na ideju da mene nema u stanu. Razmišljam – ako sam se odselila onda je logično da ugovorimo i primopredaju ključa i računa, ali to uopće nisu spominjali. Ništa mi više nije bilo jasno. Nakon obavljenih dodatnih razgovora vlasnika i mojih roditelja, dolazimo do zaključka da su zamijenili mene i moju cimericu jer se ona odselila. To je bio očit znak da uopće ne mare tko im je u stanu, a kamoli da znaju kako izgledamo ili koja su nam imena. Sljedeći dan mi najavljaju da se u roku od tjedan dana moram iseliti iz stana. 

Nezahvalnost 

Prva reakcija šoka i nevjerice zamijenila je bijes, ali i zadovoljstvo što odlazim od takvih ljudi. S obzirom na to da sam bila bez ugovora, nisam imala apsolutno nikakva prava. Mogla sam samo slušati uvrede i odseliti se što je prije moguće. Nisam osjetila nikakvu zahvalnost što smo ja i cimerica živjele tu dugih šest godina i znatno im podebljali bankovne račune, čime sam mogla otplatiti i dio vlastitog stana. 

S obzirom na to da sam saznala u međuvremenu da se stan vjerojatno prodao, takvo ponašanje i naglo izbacivanje nije ono što čovjek očekuje. Ne samo da očekuješ poštovanje već se zapitaš do kakvog stanja čovjek mora doći da nekoga izbacuje na ulicu u tako kratkom roku, a za što postoje već nepisana pravila od mjesec dana uranjene najave odseljavanja. Lekcija je naučena – sljedeći stan će se pomno birati kao i vlasnici, ali i paziti da ulazim u stan gdje ću potpisati ugovor o stanovanju i koji će regulirati sva moja i vlasnikova prava. Priča naposljetku ima sretan završetak jer kada prijatelji pomognu u takvim nevoljama onda zapravo shvatite kako ipak još uvijek ima ljudi kojima možete biti zahvalni i koji će vam pomoći. 

Ako imate sličnih iskustava u vezi podstanarstva, ali i drugih problema s kojima se susrećete onda nam pišite i Pametna kuna će objaviti vašu priču!