Kupovina putem interneta je u zadnjih nekoliko godina postala veoma rasprostranjena. Glavni razlog tome je jednostavnost kupovine jer sa samo nekoliko klikova možete pronaći određeni proizvod koji tražite te potvrditi svoju narudžbu nakon čega je vaša roba spremna za dostavu. Ipak, i ovakva vrsta kupovine sa sobom donosi određeni rizik. 

Osim što možete vrlo lako postati žrtva prevaranata, često se dogodi da takva roba ne prođe carinsku provjeru pa se postavlja pitanje tko pritom snosi odgovornost za naručenu pošiljku u poštanskom prometu – pošiljatelj ili primatelj. 

Kako prepoznati krivotvorenu robu?

''Potpuno je u skladu s EU carinsko-pravnom praksom da se o okolnosti sumnje u povredu prava intelektualnog vlasništva donošenjem rješenja o privremenom zadržavanju robe izvješćuje osoba primatelja robe, pri čemu je, također, nesporno da primatelj robe snosi sve eventualne štetne posljedice koje mogu proizaći iz okolnosti da je naručena roba krivotvorena te da ga eventualno neznanje ili neupućenost ne isključuje od primjene propisa”, stoji u dopisu Središnjeg ureda Carinske uprave koji se navodi na internetskim stranicama Društva za zaštitu potrošača Istre. 

Jedna od ključnih stvari na koje trebate obratiti pozornost kako biste izbjegli kupnju krivotvorene robe jest svakako cijena proizvoda koja je gotovo uvijek niža od uobičajene prodajne cijene. Naravno, loša kvaliteta izrade i porijeklo proizvoda su također bitne stavke jer je općepoznato da je kupovina preko interneta rizična sa stajališta njezine originalnosti. ''Do svibnja 2012. godine imali smo ukupno 337 slučajeva privremenog zadržavanja robe u poštanskom prometu. Od toga je 9 slučajeva okončano puštanjem robe, 95 uništenjem robe, dok su ostali još u postupku'', ističe se u dopisu.

Najčešće krivotvorene marke

Iz Carine tvrde kako se među najčešće krivotvorene robne marke ubrajaju Adidas, Armani, Bjorn Borg, Burberry, Cartier, Chanel, Crocs, Lacoste, Louis Vuitton, Nike, Puma, Rolex, Stihl, Tommy Hilfiger i Versace. ''Također, najčešće predmetom naših postupaka i uništenja pod carinskim nadzorom bili su satovi, sunčane naočale, torbe, odjevni predmeti, obuća, parfemi i motorne pile'', dodaju.

Trošak uništenja robe snosi nositelj prava ili vlasnik, odnosno primatelj robe, a što je sukladno odredbama Uredbe o provedi carinskih mjera u vezi s robom za koju postoji sumnja da povrjeđuje određena prava intelektualnog vlasništva. Postupak provedbe carinskih mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva temelji se na zahtjevu nositelja prava. Naime, provedba carinskih mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva podrazumijeva da nositelj prava podnese pisani zahtjev za poduzimanjem carinskih mjera za zaštitu prava intelektualnog vlasništva. 

Spor rješava nadležni sud

''Carinska služba ne rješava sporni privatno-pravni odnos, nego samo utvrđuje postoji li opravdana sumnja na kršenje prava intelektualnog vlasništva kao privatnog prava. To znači da je rješenje nastalog spora prepušteno inicijativi nositelja prava i odluci nadležnog suda, odnosno eventualnom sporazumu nositelja prava i osobe koja je sumnjivoj robi odredila carinsko dopušteno postupanje ili uporabu'', pojašnjava se u dopisu.

Ako nositelj prava postupi na opisani način, Središnji ured će donijeti rješenje o zadržavanju robe do primitka pravomoćne odluke nadležnog suda, a nositelj prava bit će obvezan zadržanu robu staviti u postupak skladištenja, sukladno važećim carinskim propisima.