Prema podacima Gradskog Ureda za energetiku, zaštitu okoliša i održivi razvoj u Zagrebu, najveći broj kućanstva ima plinsko grijanje i grijanje preko toplane, dok je manja zastupljenost korištenja lož ulja, ogrjevnog drveta, a najmanje kućanstava koristi električnu energiju za postizanje osjećaja toplinske ugodnosti u prostoru. 

Ukoliko postoji priključak na plinsku mrežu ili mogućnost smještaja plinskog spremnika, većina će se odlučiti za plinsko grijanje. Elegantno je rješenje provođenje tople vode cijevima do radijatora u prostorijama. Na popularnosti dobiva i zidno i podno grijanje. No, oko toga se nerijetko razvijaju diskusije. Argumenti koji idu u prilog podnom grijanju su manja potrošnja energije, a time i novca, budući da voda u cijevima podnog grijanja zagrijana do 45°C već ugodno zagrijava prostor, dok se u radijatorima mora zagrijati na minimalno 60°C. 

Većina investitora vrlo je zadovoljna ovim rješenjem, kada se zagrijavaju prostorije manje površine i dobro termoizolirane. Nedostatak podnog grijanja jest što zahtijeva više vremena za širenje topline i zaustavljanje zagrijavanja. Postoje i ograničenja u odabiru podnih obloga pogodnih za ovu vrstu grijanja. Zdravstveni problem može predstavljati prašina koja se diže i bakterije koje se mogu lakše razvijati. No, problem prašine postoji i kod radijatora, klima uređaja ili električnih podnih grijalica. Grijanje kamenim pločama je pogodno za stanove i kuće na moru, gdje je klima toplija pa je i potrošnja energije manja.

Ostatak ovog članka i više tema možete naći na stranicama projekta Niskoenergetska kuća od A-Ž