Podstanarstvo je jedan od oblika življenja gdje svatko tko se upustio u tu avanturu nosi dobra ili loša iskustva. Glavna populacija koja se odlučuje na unajmljivanje stanova su studenti i mladi ljudi, koji se žele osamostaliti. Rješavanje stambenog pitanja glavni je problem većine mladih ljudi. Honorarni poslovi, ugovori na neodređeno i mala primanja pridonose situaciji koja ne dopušta ulazak u kredit od 30 i više godina. 

Svi koji su iskusili podstanarstvo, znaju da ljudi iznajmljuju sve i svašta za cijenu koja ne odgovara onome što se nudi.

Studentica Petra R., koja studira u Zagrebu, podijelila je s nama svoje iskustvo. "Kada sam se doselila u Zagreb, bilo mi je važno da nađem pristojan stan koji mi nije predaleko od fakulteta. Unajmila sam stan u centru i vlasnici me nisu prijavili. S obzirom na to da je njihov stan, u stan su dolazili kad god su zaželjeli i nisu plaćali redovno servisiranje kućanskih aparata, nego sam to morala plaćati iz vlastitoga džepa. Kada sam se odlučila napokon iseliti iz stana, ucjenjivali su me za polog. Nakon ispunjenih ustupaka, jedva sam ga dobila nazad. Također, susjedi su bili neljubazni i nisu mi dali za pravo da stan koristim kao svoj vlastiti. Negodovali su zbog slavlja rođendana i sl. Sada sam se preselila u drugi i bolji stan, kojega sam našla preko agencije. Iako sam morala platiti usluge agenciji u iznosu jedne stanarine, isplatilo se jer su našli stan po mojim željama u kojemu napokon uživam".

Alen Popić, urednik internetskog portala E-podstanar.com, komentirao je stanje na tržištu. "Najzastupljeniji su stanovi za studente koji su cijenom viši, a uređenjem siromašniji jer većini studenata treba samo minimalno uređenje. Nije im problem biti u stanu bez ugovora o najmu kojeg svi najmodavci izbjegavaju i dižu cijenu stana do 30%. S druge strane mlade obitelji i samci su tu najviše oštećeni jer žele naći stan na duže razdoblje. Onda su prisiljeni unajmiti manje kvalitetne stanove".

"Bolji stanovi, pogotovo uz more kao u Splitu, Zadru ili Rijeci, u sezoni se za puno veći iznos iznajmljuju strancima na crno, gdje se u sezoni zaradi nekoliko tisuća eura više nego kod običnog najma stanova. Ti stanovi najčešće idu kasnije, u desetome mjesecu, u najam studentima po cijeni od 300-400 eura za 3-5 studenata u stanu i tako do idućeg ljeta kada studenti idu na ljetni odmor".

Ovo nam je potvrdio i Alen R., student u Dubrovniku. "Prvi sam put  tražio stan pri upisu na fakultet u Dubrovniku. Smještaj sam tražio isključivo telefonski, preko popisa Studentskog centra. Od početka su mi se cijene za garsonijere od činile preskupe, koje su bile preko 1000 kuna mjesečno. Kako sam dalje tražio smještaj, shvatio sam da ispod te cijene ne mogu pronaći ništa prihvatljivo. Želio sam, također, biti bez ograničenja te da u gradu mogu biti tijekom cijele godine. Ponude su bile najčešće s naglaskom iseljenja između 1. lipnja i 1. srpnja, zbog dolaska turista, ili useljenja 1. listopada".

"S obzirom na to da se ispitni rokovi odvijaju u rujnu, to je bilo nezgodno pa sam tako tražio dalje i pronašao garsonijericu od 20-ak metara kvadratnih za 1200 kuna mjesečno. Uz to, plaćam još samo struju i internet (do 150-200 kuna). Prihvatio sam cijenu, a najviše zbog toga što ne moram seliti preko ljeta. Smještaj se nalazi u blizini starog grada i nije toliko blizu fakulteta, u odnosu na ostale studente koji uglavnom traže smještaj u Lapadu, gdje za studente nekako više sve pri ruci". 

"Upravo zbog toga što je jako teško naći smještaj u Dubrovniku preko cijele godine, a studentskog doma još nema, ostao sam u istoj garsonijeri 5 godina. Kad bi sve skupa gledao, ipak mi je draže od svega što se ne moram seliti, a na daljinu (15 minuta autobusom do faksa) sam vrlo brzo naviknuo". 

Najskuplji je Zagreb

Što se tiče cijena stanova, Alen Popić kaže "najskuplji stanovi su u centru Zagreba gdje najam ide preko 3500 kuna mjesečno, gdje se cilja na djecu imućnijih ili ljude s većim primanjima dok za obične studente dolaze u obzir predgrađa s cijenom oko 2000 kuna. U Splitu i Rijeci situacija je malo drukčija. Cijene se kreću od 2000-2500 kuna za jednosoban ili dvosoban stan gdje se cijena izjednačila zbog sve veće potražnje jednosobnih stanova".

Također, mnogi se odlučuju na traženje stana posredstvom agencije, poput naše čitateljice. Postupak je vrlo jednostavan, vi im kažete kakav stan želite, za koju cijenu, u kojem dijelu grada i oni ga nađu za vas. Naravno, sve ima svoju cijenu, tako i ova usluga. "Dodatni problem pri najmu stanova su agencije koje iznajmljuju stanove bez ugovora, uz proviziju od jedne mjesečne najamnine što je ipak malo previše, tako za unajmiti stan od 2500 kn morate prvi mjesec platiti 5000 kn što je svima previše, a većina stanova ide u najam preko agencija u kojima rade studenti za vrlo malu proviziju od stotinjak kuna po iznajmljenom stanu".

Također, ne zaboravite da ćete vrlo vjerojatno morati platiti i polog, koji je u iznosu jedne stanarine. Tako da su troškovi unajmljivanja preko agencije znatno veći, nego ako se sami upustite u traženje stana. 

Popić također dodaje da "se dosta ljudi javlja sa svojim problemima i teškim situacijama jer pola plaće daju za stan u kojem nisu prijavljeni i iz kojeg mogu biti izbačeni sljedeće jutro. Uz to nemaju prava na povrat poreza ni prijavu stanovanja na toj adresi".

Ostaje konstatacija kako Hrvatska, zasad, nema razrađen sustav identifikacije i procesuiranja stanodavaca koji djeluju u sivoj zoni. Kazne su rijetke te se stječe dojam da stanodavci čine usluge podstanarima time što su ih primili u stan, iako je zakonom ovaj proces jasno definiran kao poslovni odnos na koji bi trebao biti plaćen porez, s čime dolaze i prava i dužnosti klijenta odnosno podstanara. Zasad jedino preostaje nadati se kako će se stanje mijenjati na bolje te kako bi, prema nekim procjenama, preko 200 milijuna kuna koje se godišnje gubi zbog ilegalnog iznajmljivanja, jednog dana biti investirano u inicijative koje bi podigle kvalitetu života brojnih podstanara.