Riječani Andrija Čolak i Denis Polić su dvojica mladih ljudi koji su stvorili svima prepoznatljiv brand Surf'n'Fries. Krumpirići i dva umaka po želji - pokazali su se kao idealna formula za uspješan posao. Prvi pomfrit bar otvorili su u veljači 2009. i u međuvremenu su se proširili po cijeloj Hrvatskoj.
Razgovarali smo s Andrijom Čolakom, koji nam je ispričao kako je došlo do ove ideje. 'Ideja je bila ponovno oživiti staru riječku tradiciju pomfrit bara. Naime, 70-ih godina prošloga stoljeća u Rijeci je postojao pomfrit bar koji je bio iznimno popularan. Željeli smo napraviti novu modernu verziju pomfrit bara. Dakle, nismo htjeli smišljati nešto skroz novo, već unaprijediti nešto što je već postojalo. Za pokrenuti ovaj projekt trebalo je 100 000 eura. Kapital koji smo uložili u ovaj projekt dobili smo prodajom našeg prošlog projekta - prvog specijaliziranog oglasnika za nekretnine u Hrvatskoj - InfoNekretnine, kojeg je bio akvizirao Oglasnik iz Zagreba. Taj smo posao započeli doslovno od nule. Svatko je imao po nekoliko stotina kuna za otvoriti obrt i tako smo krenuli'.
Nakon toga su sjeli na avion za Kanadu jer tamo postoji lanac zvan New York Fries te su otišli pogledati kako to tamo rade. Proputovali su cijelu Ameriku te pregledali i isprobali mnoge fast foodove i izvukli sve najbolje iz njih. Tako su šank pronašli u New Yorku, crveno bijele pločice u Californiji u original dinnerima iz 50-ih ili hibiskuse u surf restoranima na Havajima. U osmišljavanju interijera pomogao im je Igor Rukavina koji je sve različite dijelove sastavio u jedan.
Što je Royalty fee?
Surf'n'Fries funkcionira na principu 'royalty fee' programa franšize koji je vezan uz ambalažu u kojoj se krumpirići prodaju, a za koju imaju patent. Andrija Čolak nam je objasnio zašto su se odlučili na koncept širenja putem franšize.
'Prvobitna ideja je bila da stvaramo sami svoj lanac. Međutim, počeli smo dobivati toliko puno upita da smo se odlučili promijeniti strategiju. Naime, da smo ostali pri ideji svog lanca, na tržištu bi se jako brzo stvorilo jako puno kopija i konkurencije. S franšizom smo potencijalne protivnike pretvorili u svoje partnere'.
Objasnio je i što je 'royalty fee' program. 'To je jednostavno tantijem. Znači kod franšiza se jednokratno plaća ulazna naknada i nakon toga se od prihoda davatelju franšize plaća najčešće između 4 i 7% royalty fee-a. U našem slučaju se ne radi o tolikom postotku, jer ne želimo toliko opteretiti naše franšizere'.
Namirnice koje se koriste
Većinu namirnica nabavljaju u Hrvatskoj i od hrvatskih proizvođača.
'U tom pogledu se maksimalno trudimo i surađujemo s Podravkom i Vindijom, Gastro timom za izradu kuhinjskih linija, a Istragrafika nam proizvodi ambalažu. Međutim, krumpir, nažalost, ne nabavljamo u Hrvatskoj jer ne postoji proizvodnja prepečenog smrznutog krumpira'.
Problem je u glavi čovjeka, a ne u državi
Naravno, uvijek se pojave problemi koje niste predvidjeli i koje morate rješavati u hodu. Tako je i u ovome primjeru. 'Na prepreke smo, naravno, naišli i dan danas nailazimo, ali to je dio poslovanja - pronalaženje što boljeg rješenja. Jedan od takvih primjera je i banalna situacija da kad smo krenuli raditi, naše nosiljke za pomfrit nisu imale držač za piće pa su se ljudi bunili da kad s jednom rukom drže pomfrit, a u drugu uzmu piće jednostavno nemaju s čime jesti. Morali smo brzo reagirati i s inženjerima osmisliti novu nosiljku koja ima prsten na sebi koji može držati čašu s pićem i na taj način naš kupac ima i obrok i piće u jednoj ruci'.
Također, komentirao je i koliko je teško realizirati poduzetničku ideju u Hrvatskoj. 'Koliko je teško realizirati ideju, puno je više problem u glavi čovjeka nego s državom u kojoj se nalazi. Naime, ljudi često nemaju dovoljno hrabrosti, znanja i vjere u svoj projekt pa traže opravdanje u državi ili okolini. Osobno smatram da se ideje u Hrvatskoj mogu realizirati i taj dio nije problem. Na ovom tržištu ima još mjesta za puno toga. Veći je problem koliko se stvara kapitala nakon što je ideja realizirana. Primjerice, u Hrvatskoj su davanja iznimno visoka. Prema zadnjem članku, iz The Economista, Hrvatska je po tom pitanju prva u svijetu! Odnosno, na uprihođenih 100 000 $., kad se sva davanja i porezi zbroje, 54% ide državi što je jednostavno previše. S našim brandom konkretno nije bilo puno problema, no mi smo imali sreće da smo se dobro pripremili i naoružali znanjem, idejama i pozitivnim stavom. Što se tiče ideje koja ne postoji, naš stav je kako je bolje pokušavati s takvim idejama nego se gurati tamo gdje su se drugi već pozicionirali na tržištu'.
'Planovi za budućnost su širenje branda Surf'n'Fries prema EU i drugim zemljama.'
Budućim poduzetnicima poručuje: 'Za one koji nemaju dovoljno hrabrosti, za njih bi bilo najbolje da ili prestanu biti poduzetnici ili neka počnu vjerovati u sebe, bace se u vatru i snalaze po putu najbolje što mogu.'
Osim franšize Surf'n'Fries, ova dvojica poduzetnika šire i svoj brand "Chill-frozen yogurt". Inače, Chill-frozen yogurt je franšiza koja nudi licencu za rad sa zamrznutim jogurtom - odnosno sladoledom koji ima samo 84 kalorije na 100 grama. Kao dodatak sladoledu možete birati između 36 raznih dodataka poput svježe narezanih jagoda, kiwija, Müslija, preljeva od čokolade s orasima, kikirikijem ili gumene bombone.