Već godinama planiramo "učiniti nešto" s našim dnevnim boravkom i trpezarijom koji su po mišljenju mnogih bili još sasvim solidni ali eto, mom suprugu i meni jednostavno to više nije moglo biti tako kako je već zadnjih 15 godina. Te dvije prostorije bile su odvojene takozvanim "harmonika-kliznim vratima", dnevni je imao jednu, a kuhinja drugu vrstu parketa, boje na zidovima usklađene, ali dosta jarke (jer to je prije tih 15-ak godina bilo "in"), namještaj također iz tog perioda. 

Uglavnom, meni se više nije dalo gledati sve to i trebalo je nešto poduzeti, jer to je totalni de-mode.

Promjena nakon 15 godina 

Napominjem, imamo dvoje djece (16. i 11. godina), a suprug je ostao bez posla, ja sama radim pa se nekih novaca "na bacanje" baš i nema. A suprug, iako ekonomista po struci, zna dosta toga raditi pa treba to iskoristiti.

Odlučili smo krenuti u radove tjedan dana pred Uskrs, jer tad su u školi proljetni praznici pa ćemo djecu skloniti kod bake i dida, a mi ćemo to riješiti do Uskrsa naravno. I tako su radovi krenuli. Dok sam bila na poslu, moj suprug je izbio taj zid i klizna vrata i tu ga je "ukočila" kičma. 

Zatekla sam ga kako klečeći sprema te dijelove zida u jednu veliku plastičnu kantu, ali nositi ne može. Mislila sam ''eto sad ni tamo-ni ovamo, morat ćemo nekog angažirati, a to košta''. Iznošenje, problemi s kablovima struje koji su se javili u tom zidu... Ok,  taj dio smo riješili.

Uz bolove u leđima do završetka radova

Nakon toga je došao red na podizanje parketa s poda obje ili, bolje rečeno sad jedne velike prostorije (otprilike 33 "kvadrata"). A sve to uz suprugova bolna leđa. Sklanjanje podloge starog, priprema podloge novog i odluka da nećemo ići na parket nego laminat jer dva su razloga: on je jeftiniji u nabavi, a i zna ga postaviti moj suprug (znači ne trebamo zvati majstora).

E sad, kad su izbijanje zida s vratima i promjena parketa bili gotovi, trebalo je riješiti zidove. Ali, došao je Uskrs (dan kad je sve trebalo biti gotovo, a mi tek na pola puta i naravno dan kad nećemo ništa raditi). Blagoslovljena hrana prije mise jela se onako stojećki uz kuhinjsku ploču, poslije mise idemo s djecom prošetati pa kod moje sestre na ručak, a popodne bicikle i u prirodu jer mi nemamo gdje sjesti u našem stanu. Po povratku u krevet i sutra dalje: suprug od jutra, a ja nakon što u 3 i po dođem s posla.

Kupovanje opreme na sniženju

Da dalje ne duljim: lijepo smo riješili i obojili zidove (naravno opet sami) i sad kad je sve bilo spremno, vraćanje namještaja. Ali, kako proći jeftino, a napraviti nešto:

• Stara kutna kad se razdvoji na dva "krila" i pokrije novim pokrivačem i s novim dekorativnim jastukom izgleda fantastično (dva pokrivača i dva jastuka otprilike 260 kuna).
• Nova rasvjetna tijela (sve kupljeno po sniženim cijenama) učinila su čuda, a dva lustera i dvije lampe (jedna samostojeća, a druga ne) - sve skupa 1050 kuna.
• Sad imamo novi laminat pa tepih ne mora biti veliki, dovoljan je onaj 170 x 80 centimetara. Moderan, ali efektan, a naravno kupljen na sniženju (299 kuna).
• Zavjese smo morali kupiti nove (jer to je sad jedan prostor), skupa sa šivanjem otprilike 500 kuna.
• Komoda i polica (ona stara), kad se poslože drugačije nisu više to što su bile. Naravno ostaju i ne treba novo.
• Jedino što smo morali promijeniti bili su trpezarijski stol i stolice i to smo kupili: veliki stakleni stol, a na sniženju 950 kuna (ne razvlači se, ali nema veze. Veliki je, a onaj na razvlačenje je tri puta skuplji). Eko-kožne ljubičaste stolice s metalnim nogama (u pola cijene naravno jer samo sniženje gledamo) na koncu su još sve začinile (svaka stolica po 380 kuna).
• Zaboravila sam napomenuti - laminat, podloga, i bojanje zidova došlo nas je otprilike 4000 kuna.

Maksimalno uživanje u novom ambijentu

Eto ako još dodate sitnice tipa: lajsne, par novih ukrasa, moderni zidni sat (59 kuna) - maksimalno sve skupa nas je došlo nekih od  9 000 do 9 500 kuna, a vjerujte - dobili smo sasvim novi ambijent (s novim bojama, rasporedom,...) i maksimalno uživamo, a pogotovo nas raduje kad nam zadnjih para dana (jer mi smo završili radove tek nedavno, dakle s lijepim zakašnjenjem u odnosu na planirano, što s obzirom na bol u leđima moga muža, naš amaterizam i kišno vrijeme koje nas je pratilo i nije strašno...). Dakle, kad nam dođu prijatelji ili netko od rodbine te ostanu zaprepašteni promjenom koja je nastala, mi "cvjetamo".

E sad, malo american-kartica, malo tekuća primanja, a i nešto ušteđevine, stvarno neće biti problem pokriti te troškove jer za postignuti efekt oni su vjerujte zanemarivi. Malo truda, dobre volje i mašte te uz male novce napravite čudo (naravno rad mog supruga, mene, a povremeno i ispomoć naše djece bili su neprocjenjivi.

Probajte i uvjerite se - isplati se !