To je to što me zanima!

Priča o udruzi koja želi svima ugraditi svijest o beskućnicima

Primjetite li beskućnike koji prodaju časopis "Ulične svjetiljke"? Jeste li kad izdvojili novac za časopis ili ne? Donosimo vam priču o projektu nad kojim ćete se zamisliti
Vidi originalni članak

Svakodnevno šetajući centrom Zagreba primjećujemo osobe koje prodaju časopis "Ulične svjetiljke". Iz naziva čitatelj može pretpostaviti o čemu je riječ. Radi se o časopisu kojeg pišu i prodaju beskućnici. Sama prodaja traje već petu godinu te ga možete kupiti u Zagrebu, Varaždinu, Rijeci i odnedavno Šibeniku. "Ulične svjetiljke" je član Međunarodne mreže uličnih novina gdje je prodaja časopisa normalna pojava u centrima većih gradova. Zbog činjenice da su ljudi puni predrasuda prema beskućnicima i njihovom časopisu ili ih niti ne primjećuju, odlučili smo predstaviti udrugu "Ulični suputnik" koja se bavi distribucijom lista, a odnedavno su otvorili prvi dnevni centar za beskućnike u Hrvatskoj. 

Razgovarali smo s tajnicom udruge Margaretom Vrban koja nam je podrobnije objasnila situaciju s beskućnicima u Hrvatskoj. Naglasila je da "Ulični suputnik" djeluje isključivo volonterski te da opstaju zahvaljujući donacijama. 

Udruga je nastala entuzijazmom Volontera Uličnih Svjetiljki i Dnevnog Centra u Zagrebu, te su uvidjeli potrebu jednog takvog dnevnog centra, koji bi trebao objediniti postojeće udruge i ustanove u što kvalitetnijoj pomoći beskućnicima i socijalno ugroženim obiteljima. Skupina ljudi odlučila je osnovati i registrirati udrugu za pomoć u resocijalizaciji beskućnika. "Papirologije ima hrpu. Treba imati članove i statut pa se prikupljeno mora slati u poglavarstvo da oni to odobre, a za to je potrebno 30 dana. Ako nešto ne valja, treba proći još 30 dana. Dva mjeseca su nam bila potrebna kako bi samo registrirali Udrugu", govori nam Margareta. 

Dobili su prostor na korištenje od godinu dana u kojem će održavati dnevni boravak beskućnika, a korisnicima pružati stručnu pomoć, socijalnog radnika, psihologa te opservacijom pratili beskućnike.

Mali broj kreveta na više od tisuću beskućnika

Udruga "Ulični suputnik" je neprofitna udruga osnovana od strane studenata. Ideja je postojala dugo vremena, a zaživjela je u prosincu prošle godine u vrijeme najvećih hladnoća kada je Margareta samoinicijativno odlučila potražiti beskućnike po gradu kako bi ih upoznala s njihovim pravom da borave u prenoćištu u Kosnici. "Ne biste vjerovali koliko su nepovjerljivi ili ne žele u prenoćište. Tek kada smo im uz pomoć policije objasnili da u vrijeme takve zime imaju pravo biti u prenoćištu počeli su nas uzimati za ozbiljno", navodi Margareta uz pojašnjenje da se u Zagrebu vodi oko 500 - 600 beskućnika dok ih je zbilja više od tisuću. Na njih toliko djeluje samo tri prihvatilišta. U Kosnici ih je smješteno oko 130, u Rakitju oko 50 i u Jukićevoj ima oko 30-40 kreveta što dovodi do brojke od oko dvjesto ljudi. "To je jako mala brojka s obzirom na stvarno stanje. Najveći je problem u proceduri za dobivanje prihvatilišta gdje beskućnik treba imati prebivalište u Zagrebu, uputnicu od socijalnog radnika, potvrdu o zdravstvenoj  odnosno sve ono što većina beskućnika nema budući da ne posjeduje osobnu iskaznicu", objašnjava.

"U Zagrebu vodi oko 500 do 600 beskućnika dok ih je u zbilji - više od tisuću. Na njih toliko djeluju samo tri prihvatilišta" 

Upravo kroz projekt Dnevnog centra provodi se resocijalizacija beskućnika, kao i kroz časopis "Ulične svjetiljke" od kojeg kako kažu nemaju zarade budući da od 8 kuna, pola ide prodavaču, a pola za tiskanje. Margareta Vrban naglašava da bi se i sami začudili koliko beskućnika nije ni svjesno svojih prava te kao udruga imaju u planu projekte kojima bi educirali beskućnike. Aktivno im pomažu u pisanju i slanju životopisa te se mogu pohvaliti s nekoliko zaposlenih beskućnika, što preko natječaja, što preko prodaje časopisa gdje upoznaju razne ljude.

Časopis "Ulične svjetiljke" trenutno prodaje desetak beskućnika na različitim lokacijama, a na prvoj stranici vidite pravila prodaje od kojih je prvo da se prodaja vodi mirno i nenametljivo. Slijedom toga upoznali smo dvojicu prodavača časopisa, Tomislava Blažuna i Slavena Vinu. Kažu kako su zadovoljni prodajom i reakcijama ljudi te da su sretni s bilo kojom kunom. Snalaze se kako znaju i ne gube optimizam. "Što da kukam, sretan sam što radim nešto", govori Tomislav te dodaje "Od silnih oglasa na koje sam se prijavio ovaj mjesec, mora mi barem jedan "upasti".

Nakon što uočite optimizam koji Tomislav i Slaven ne gube, bez obzira što su prošli ili pak osjetite entuzijazam udruge "Ulični suputnik", najmanje što možete učiniti je kupiti časopis "Ulične svjetiljke". Sve zainteresirane pozivamo da posjete službene stranice udruge i doniraju bilo što kako bi u Hrvatskoj zaživio prvi dnevni centar za beskućnike što je u drugim zemljama podrazumljivo dugi niz godina. Sam Dnevni centar svoja vrata će službeno otvoriti 22.travnja.

Idi na 24sata

Komentari 9

  • igordakic 09.11.2012.

    IMAO SAM PRILIKE SARAĐIVATI S TIM LJUDIMA,VIDIO SAM KAKO POSLUJU I MOGU DONIJETI SVOJ ZAKLJUČAK. DA JE TO JEDNA GRUPA STUDENATA KOJA JE USPJELA ZAMAZATI OČI CJELOJ HRVATSKOJ,KAKO POMAŽU LJUDIMA KOJI SU NA MARGINI DRUŠTVA,CJELA NJIHOVA TZV UDRUGA RADI NA PRINCIPU ISKORIŠTAVANJA I BOGAĆENJA NA LJUDSKOJ TRAGEDIJI,DANAS U 14:00 DOŠAO SAM KUPIT ČASOPIS,VIDIO SAM DA SAM PREKRIŽEN,ČASOPIS NISAM DOBIO,POLOŽIO SAM BEDŽ NA STOL I NAPUSTIO OBJEKAT....NISAM IM PODOBAN JER SAM POŠTEN I OVDJE SADA JAVNO IZNOSIM SVOJ STAV,I STOJIM IZA SVAKOG SLOVA SVOJE RIJEČI.....IGOR DAKIĆ......

  • igordakic 19.10.2012.

    -Do sada nisam posegao za tom najgorom mjerom a to je BESKUĆNIŠTVO,ne isključujem da će se i to dogoditi,a sve je to razlog posljedice situacije u kojoj se nalazim...

  • igordakic 18.10.2012.

    Do sada je bilo da beskućnici imaju pola od zarade t.j.4 kune po časopisu,ali sada je beskućnicima smanjena ta provizija,pa oni na osnovu toga plaćaju časopis 6 kuna,tako da im 2 kune ostaju kao zarada...Pod IZLIKOM da se te 2 kune koje beskućnici plaćaju VRAĆAJU beskućnicima kad prestanu prodavati časopis...Ali kao što reče gospodična Mila,to je jedna velika firma koja ZARAĐUJE na tuđoj tragediji...Pa su se postavljala pitanja beskućnicima-GDJE I UŠTA su potrosili one 2 kune koje su im date...To je ulaženje u najužu privatnost samog beskućnika....I mišljenja sam da je to prestrašno,i da beskućnici one svoje 2 kune koje su uložili kao štednju neće nikad niti vidjeti....

Komentiraj...
Vidi sve komentare