Stara je priča, koju vjerujem da svi znamo, o tome kako postoje dvije vrste ljudi, oni kojima je čaša napola puna i oni kojima je napola prazna. Ponosno mogu reći: ne vrijedi za mene. Čvrsto sam uvjeren da nam je namjerno dana prevelika čaša, kako bi dobili krivi osjećaj neispunjenosti bez obzira da li na vodu u čaši gledali kao optimisti ili kao pesimisti. Tako gledano, smatram se klasom bivši pesimist.
Možda zvuči čudno ali do ovog zaključka sam došao tražeći super brzi fiksno-mobilni internet, Zahvaljujući svojoj silnoj želji da koristim nešto što se zove Homebox na svom gruntu i da preko istog radim (telefoniram i surfam) a da opet ne moram plaćati baš previše kada to malo plastično čudo ne koristim. Moj prvi susret s tom napravom i uslugom fiksnog telefona i interneta bez žice (fixed mobile) je bio na samom početku te usluge i s prvom generacijom uređaja. Pošto sam dobio jedan uređaj na testiranje, onako, totalno negativno nabrijan na neke stvari koje su se događale u telekomunikacijama tada. Moja prva primjedba je bila da je fiksni broj na mobilnom uređaju u stvari protivan zakonu o telekomunikacijama. Druga primjedba je bila u stvari razočaranje supermalim brzinama koje su se postizale na GPRS-u i EDGE protokolima kao i čestim prekidima u prometu ali i činjenicom da se veza prekidala kada se pored interneta oglasio i telefon.
Da bi 'ispravio' stvar s pravne strane operator je uveo ograničenje u mogućnosti spajanja na nekoliko baznih stanica i kontrolu položaja samog uređaja no problem brzine je ostao i dalje. Stvar tehnologije ali je rezultat bio stvarno kilavi internet. Druga generacija je radila nešto bolje, barem u Zagrebu, jer se u međuvremenu pojavio i famozni WCDMA protokol koji je osim većih brzina omogućavao istovremeno razgovore i korištenje interneta tj. nije bilo prekidanja u situacijama kada se koristi internet a telefon zazvoni. No u to vrijeme na području oko mog grunta nisi mogao uloviti signal neke bazne koja je imala WCDMA signal pa je sve i dalje bilo užasno sporo. I dalje sam bio nezadovoljan.
A onda se pojavila treća generacija uređaja, a moja očekivanja od fiksno-mobilne linije su toliko splasnula da sam u tom trenutku bio sretan i korištenjem samo telefonske linije. Velika je stvar da me moja žena može nazvati na grunt iz Zagreba kao da zove fiksni telefon. I krenuo sam se raspitati kod operatora o pokrivenosti signalom, u nadi da su možda ipak negdje u blizini postavili neku baznu sa suvislim signalom. Nisu, i to su mi jasno rekli, bez reklame i nagovaranja.
I tako sam uzeo taj famozni Homebox i dalje uvjeren da to i nije bog zna što, ali da će poslužiti svrsi. Postavio sam ga na gruntu i dobio točno ono što sam i očekivao. Jako spori internet koji je dovoljan eventualno za pogledati mailove i spojiti se na server. Telefonski pozivi su i dalje prekidali surfanje i rad. Pokušao sam i s vanjskom antenom. Postavljao sam ju po drveću, dizao iznad kontejnera, napravio nosač i uglavnom nekoliko tjedana skakutao po krovu kao onaj lik iz reklame za digitalni signal. Nula bodova. Ponekad bi i uhvatio svih pet crtica signala ali, nažalost, internet je još uvijek bio bolno spor.
I tako je bilo sve do jednog dana, nakon ne znam kojeg premještanja antene na ekranu uređaja su zasjala četiri čarobna slova: HSPA. Uz malo čarobiranja otkrio sam položaj antene u kojem se HSPA signal zadrži i po pola sata. Tada sam skontao da sam ulovio u stvari signal bazne stanice, koja po svim kartama tu ne bi trebala imati doseg signala do mene! Nadalje je stvar bila jednostavna. Maknuo sam vanjsku antenu, uređaj odnio na vrh obližnjeg brdašca i okrenut prema toj baznoj stanici - konačno uhvatio jaki signal. I eto, brzine kao u priči. Nitko sretniji od mene.
Poanta priče je sljedeća: Da nisam bio toliko pesimističan u samom početku vjerojatno ne bi isprobao sve verzije uređaja niti se tako dobro zabavljao prilikom testiranja. Jednostavno sam prihvatio činjenicu da previše očekujem. Radi se o upravo tom prihvaćanju. Iako i dalje pokušavam ispuniti malo preveliku čašu i ponekad ispadam pesimist, kasnije uvijek prihvaćam da ću kupiti točno onoliku količinu vode koja mi treba. Kada ne očekuješ previše - ili premalo, postoje stvari koje će nas iznenaditi. U mojem slučaju, bio je to trenutak kada sam se iskreno veselio trenutku kada sam usred šume, na brdašcu povrh grunta uhvatio super brzi internet.
Objašnjenje pojmova
EDGE GPRS - Jako male brzine, u praksi često sporije i od starih analognih modema, nemoguće istovremeno telefonirati i surfati
WCDMA, HSDPA HSPA - U praksi brzine do nekoliko megabita, usporedivo s ADSL-om, upload čak i nešto brži od ADSL-a, moguće istovremeno surfati i telefonirati
LTE - Nova generacija, još veće brzine - manje prekida, uskoro počinjem testirati. Upload definitivno bolji od ASDL-a.
Definitivno sam uvjeren da je imaginarna čaša, koja u našim glavama postoji zbog prevelikih očekivanja, jednostavno prevelika. Probajmo prihvatiti ideju o manjoj čaši ona više neće biti niti poluprazna niti polupuna, već će, na taj način gledano, uvijek biti jednostavno - puna. ;)