Već dugi niz godina studij psihologije je jedan od najtraženijih fakulteta u Hrvatskoj. Što je vas potaklo da postanete psiholog?

Moja mama i danas prijateljima prepričava kako sam im kao četverogodišnjakinja znala pobjeći na plaži i šetati se od ručnika do ručnika, predstavljajući se pomalo iznenađenim kupačima, pitajući ih kako se zovu, što rade, gdje žive…Tijekom odrastanja bavila sam se mnoštvom vanškolskih aktivnosti, a s vremena sam shvatila da me u svemu uvijek i najviše motivirao kontakt s ljudima. Nedavno sam pronašla svoj dnevnik iz perioda viših razreda osnovne škole, u kojeg sam zapisala da želim postati psiholog i pomagati ljudima. Iako se ideja pomaganja s vremenom konkretizirala i postala jasnija i dalje u pozadini onoga što radim stoji isto – želja da pokrenem i potaknem druge, kako bi živjeli kvalitetnim i ispunjenim životom. 

Što je danas drugačije kad razmišljate o svom pozivu u usporedbi s idejom koju ste imali kao trinaestogodišnjakinja?

Studij psihologije za mene je bio početak sustavnog proučavanja ljudske prirode. Iako se mnogi tome čude, uživala sam i gutala informacije na svakom kolegiju, stalno prepričavajući prijateljima što sam novo naučila. Fakultet mi je dao odlične temelje, a pravi vidici su se krenuli otvarati kad sam došla u praksu i Ramiro. Spajajući znanost sa stvarnim životom stvarnih ljudi, nepovratno sam se zaljubila u mogućnosti koje nam psihologija nudi. Također, kroz nastavak vlastite edukacije, kako u Hrvatskoj, tako i inozemstvu, dodatno sam imala priliku usavršavati vještine koje dovode do sjajnih rezultata u radu s ljudima. Tako sam postala certificirani NLP trener i coach te hipnoterapeut. Na tom putu vlastitog razvoja, ideja da pomognem prerasla je u ideju da se u svakom čovjeku krije velik potencijal, koji se može osloboditi uz prave sastojke - razvoj samosvijesti, edukaciju te motiviranje i pružanje iskrene podrške osobi na njenom putu osobnog i profesionalnog razvoja. 

Već šestu godinu radite kao konzultant u Ramiru. Kako je započela vaša suradnja?

Da, točno prije šest godina sam sasvim slučajno došla na praksu u Ramiro. Već nakon nekoliko dana sudjelovanja u svakodnevnim aktivnostima, poželjela sam postati dio tima Tanje Purete. Kombinacija vrhunske ekspertize te entuzijazma i iskrenog pozitivnog stava prema ljudima otpočetka me oduševila i zarazila. Mislim da bi se slobodno moglo reći kako smo se „pronašli“. 

Koja ideja se krije u pozadini djelovanja Ramira?

Ramiro je tvrtka koja se bavi primijenjenom poslovnom psihologijom. Konkretno, sva znanja iz područja psihologije, neuroznanosti, bihevioralnih znanosti i NLP-a, koristimo i podučavamo kako bi ljudima pomogli da se razvijaju, kako profesionalno, tako i osobno. Također, bavimo se i organizacijskim razvojem odnosno savjetovanjem menadžmenta i HR stručnjaka kako, koristeći spoznaje iz psihologije i vještine leadership-a, kreirati tim koji će biti kreativan, produktivan i ostvarivati rezultate, uz visoku razinu zadovoljstva i motiviranosti njegovih članova.  

Vjerujemo da svako poduzeće može biti mjesto gdje će se pojedinac razvijati i ostvarivati svoje osobne ciljeve, kao i da jedino zajedničkim snagama, udruženi u timove (i organizacije), možemo napredovati i ostvarivati vrhunske rezultate. Drugim riječima, jedni bez drugih ne možemo. Pitanje je samo kako ostvariti željenu sinergiju. Pomoći i potaknuti ljude i organizacije da pronađu svoj odgovor na to pitanje upravo je naš posao i, rekla bih,  poziv. 

Mnogi su nažalost skloni misliti da sve aktivnosti kojima se psiholozi bave u organizacijama ne dovode do rezultata jer se ljudi ne mogu mijenjati. Kako vi odgovarate na te primjedbe?    

Nažalost, to je jedna od prvih ograničavajućih pretpostavki s kojima se susrećemo kad dolazimo u neku organizaciju. Međutim, vrlo brzo dolazi do promjene u razmišljanju, čak i kod onih koji pružaju najveći otpor. Ljudi jako brzo prepoznaju korist, profesionalnu i osobnu, onoga što im želimo prenijeti. 

Pogledajte to ovako: svatko se u svom radu susreće sa sličnim poteškoćama – nerazumijevanju u komunikaciji s kolegama, neznanju kako prezentirati svoje ideje i potaknuti druge na suradnju, padu motivacije kad osjećamo da ne možemo ništa promijeniti, problemima u nošenju sa stresnim situacijama, osjećaju preplavljenosti zadacima i gubitku kontrole nad svojim vremenom, itd. U Hrvatskoj obrazovni sustav u pravilu razvija dobre eksperte, ali nigdje nemamo priliku na sustavan način razvijati vještine koje nam pomažu uspješno se nositi s opisanim izazovima, koji su uobičajen dio suvremene svakodnevnice. Osim toga, preuzeti odgovornost i reći – ja imam utjecaj – ponekad djeluje zastrašujuće. Lakše je misliti da se ne možemo mijenjati ili reći da se drugi ne mogu mijenjati. No, jednom kad uvide da uistinu imaju utjecaj, ljudi postaju motivirani i željni znanja kako ga i ostvariti. Tada rast i razvoj postaju samo pitanje vremena. 

Naravno, to ne znači da na tom putu neće biti uspona i padova. Upravo zbog toga su potrebna tri već spomenuta ključna sastojka, na kojima i temeljimo naš rad u Ramiru: 

razvoj samosvijesti – pomoć ljudima i organizacijama da (u)poznaju svoje snage i mogućnosti; edukacija o tome kako funkcioniramo, što sve možemo, koja su nam ograničenja i kako ih nadići, te razvoj osobnih i socijalnih vještina (komunikacija, samomotivacija, upravljanje emocijama i stresom, uspješna (samo)prezentacija, upravljanje vremenom, kreativno djelovanje, vođenje ljudi i sl.);  motiviranje i iskrena podrška ljudima kako bi ustrajali u svom razvoju, koji traži trud i vrijeme, pogotovo u trenucima kad ne ide sve onako kako bi željeli. Korak po korak tako pomažemo u stvaranju svijeta u kojem ljudi prestaju biti promatrači i postaju pokretači, što je važno za kvalitetan i ispunjen život, ali i nužnost ako želimo održivost i napredak cjelokupnog društva. 

Dakle, smatrate da bi spoznaje koje nudi psihologija trebale biti dostupne svima?

Nedavno sam imala priliku razgovarati s vrlo iskusnim i priznatim svjetskim menadžerom i konzultantom, koji je ekonomske struke. Ispričao mi je kako je na skupu lidera  top svjetskih kompanija, na kojem je i sam sudjelovao, jedan od zaključaka bio da je psihologija znanost i struka budućnosti, kojoj se najuspješnije organizacije i menadžeri sve više okreću. 

Vjerujem da nas jedino interdisciplinarnost i kvalitetna međusobna suradnja mogu dovesti do napretka, a da će u toj križaljci psihologija i njezine spoznaje igrati važnu ulogu, i to ne u budućnosti, već počevši od – danas.