Seksulano uznemiravanje na radnom mjestu,  u Hrvatskoj je doživjelo oko 9,7% ljudi od kojih su većina žene, govori istraživanje provedeno u Hrvatskoj 2002. Novija istraživanja su uglavnom štura, a problem uglavnom stavljaju pod tepih.
- U Hrvatskoj, nažalost do sada ne postoji niti jedna pravomoćna presuda za seksualno uznemiravanje  - zgraža se Snježana Vasiljević, pravna savjetnica Saveza samostalnih sindikata. Dodatan problem je, ističe, nedorečen zakon:
- U Hrvatskoj se spolno uznemiravanje može sankcionirati kroz zakon o radu putem odredbi o dostojanstvu radnika i o zabrani diskriminacije, no ovaj zakon o radu je nepotpun, preopćenit, u praksi inertan i sklon zloupotrebama.  Primjerice, svaki poslodavac koji ima više od 20 zaposlenih trebao bi imati djelatnika zaduženog za rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika, no ako  on i postoji, nije neovisan ili ima svoje interese.
- Zemlje EU mnogo su dalje dogurale. Švedska je još 1993. izglasala zakon o zabrani viktimizacije, a Britanija od 1997. ima odličan, poseban zakon o uznemiravanju i zlostavljanju - ističe Vasiljević. U EU također je mnogo lakše dokazati uznemiravanje jer ako se utvrdi neetična komunikacija ili čin tada nasilnik mora dokazivati nevinost. Tako žrtva ne mora prolaziti kroz još jedno traumatično iskustvo prisjećanja na zlostavljanje.  

Fotografije golih žena ili manekenki u izazovnim pozama na desktopu računala ili kalendar s fotografijama koje više nisu niti erotične već “vuku” na pornografiju, pseudo-šaljive doskočice sa seksualnim predznakom ponašanja mogu se, ali i ne moraju vidjeti kao seksulano uznemiravanje. Ovakve situacije spadaju pod područje subjektivne procjene, odnosno procjene grupe ljudi koji rade zajedno. Ako bilo kome takvo ponašanje smeta ili zbog njega osjeća neugodu i  strah, kolektiv ili pojedinac s takvim praksama treba prestati. “Zbilja imaš dobre noge” zapažanje je koje može biti kompliment, ali ako to nekog  uznemiruje, gnjavi i zamara prelazi u  maltretiranje i psihološki teror koji treba sankcionirati. Muškarci i žene višeg obrazovanja šale i primjedbe seksualne naravi manje će doživljavati kao seksualno uznemiravanje od  ljudi sa srednjom ili osnovnom školom, pokazuju novija istraživanja Justinea Tinklera. “Radna okolina, socijalni i financijski status, dob i spol, stupanj obrazovanja, kultura u kojoj se živi itd. varijable su koje određuju granicu između pozitivne šale i seksualnog uznemiravanja”-ističe Tinkler.


Žalbom se popravlja psihičko zdravlje žrtve
Seksualno uznemiravanje je svaki oblik ponašanja, bez obzira je li u pitanju odmjeravanje, dobacivanje ili  dodirivanje koje uništava  dostojanstvo i izaziva nelagodu. Već sama žalba za seksualno uznemiravanje djelovat će pozitivno na psihološko stanje žrtve i ublažit će stanja depresije, anksioznosti, osamljivanja, korištenja tableta za smirenje i povratka na radno mjesto.

Nove tehnologije donose i nove probleme
Razvojem novih kompjuterskih tehnologija omogućeni su novi načini komunikacije poput chata, facebooka i e-maila što još više zamagljuje granicu seksualnog uznemiravanja. Ovakvom komunikacijom prenosi se samo oko 20 posto poruke, a gubi se 80 posto koje inače prenose govor tijela, intonacija i drugi znakovi pa se i sasvim bezazlena poruka može protumačiti kao uznemiravanje.  S pravne strane elektronski prijenos informacija vrlo je teško regulirati i dokazati.

Ako je mobbing sustavan može izazvati i ptsp
Žrtva koja svakodnevno mora trpjeti maltretiranje, a u strahu za posao se ne usudi žaliti može razviti poremećaj prilagodbe. U težim slučajevima, ako je zlostavljanje sustavno i  teško, radnik može oboljeti i od posttraumatskog stresnog poremećaja koji može ozbiljno i trajno narušiti pshičko zdravlje.