Ljudska pogreška krivac je za 70 posto padova aviona, 90 posto automobliskih nereća i 90 posto nezgoda na radu. Psiholozi stoga pokušavaju definirati najčešće ljudske pogreške i načine kako ih izbjeći. Primjerice, pokušaj obavljanja više stvari odjedanput rijetko završi dobro. Prebacuje li se s jednog zadatka na drugi čovjek zaboravlja što je radio ili namjeravao učiniti. Radna memorija, odnosno svojevrsni “popis zaduženja” u mozgu počinje blijediti već nakon dvije sekunde, a 15 sekundi nakon razmišljanja o novom problemu čovjek zaboravlja na stari. Studije su pokazale su da, nakon što mu nešto skrene pozornost, čovjeku treba 15 minuta da povrati potpunu koncentraciju. Iako pogreške na radnom mjestu za većinu ljudi nisu opasne po život, pokušavanje obavljanja više stvari odjednom može imati fatalne posljedice. Američka vojska je prije desetak godina provela istraživanje o tome kako pričanje na mobitel utječe na vožnju - zaključi su da sve sposobnosti opadaju, čak i ako se koriste slušalice.
Istraživanje provedeno među Microsoftovim programerima pokazalo je im je nakon jednog otvaranja e-maila potrebno 15 minuta da se vrate ozbiljnim mentalnim zadacima. U većini slučajeva, zaposlinici su nakon otvaranja prvog e-maila počeli odgovarati i na druge ili se upustili u surfanje internetom. Zvučni signal nadolazećih poruka stoga je dobro isključiti ako se pokušavate usredotočiti.
Čovjek u prosjeku jednom na tjedan pogrešno izgovori neku riječ. Istraživanja pokazuju da se jezik najčešće saplete kod imena mjesta i ljudi. Ne uspijeva li se sjetiti riječi, čovjek će upotrijebiti sinonim (monitor, zaslon, ekran) ili je opisati. No, ako je zaboravio ime, pogađa i izgovara ono koje slično zvuči. Npr., glumicu Lizu Minelli prekrsti u Monu Spagetti.
Prisjećaju li se svojih riječi ili postupaka, ljudi ih vide u boljem svjetlu nego što se to čini drugima. U jednom istraživanju, studenti su se trebali sjetiti svojih srednjoškolskih ocjena. Čak 79 posto njih “povećalo” si je ocjene. Drugo istraživanje provedeno na sveučilištu u Chicagu pokazalo je da ljudi svoje lice procjenjuju fizički privlačnijim nego što se ono čini drugima.
Dok čitaju, ljudi ne obraćaju pozornost na svako slovo u svakoj riječi svake rečenice. Slično tome, oni koji su vješti u čitanju glazbenih zapisa ne obraćaju pozornost na svaku notu nego “skeniraju” zapis tražeči poznate uzorke. Učitelj klavira Boris Goldovsky tako je zapazio pogrešku u glazbenom zapisu tek nakon što ga je jedna učenica odsvirala točno kako je napisan - pogrešno. Ni skladatelj, ni izdavač ni drugi pijanisti godinama nisu primjećivali pogrešno otisnutu notu.