Mala djeca uče vizualno i već oko treće godine mogu početi razumijevati koncept novca, tvrde američki stručnjaci. Što ranije počnu dobivati džeparac to će prije shvatiti njegovu vrijednost. Kako bi shvatili da se novac mora zaraditi djeca mogu tjedno dobivati nekoliko kuna za spremanje igračaka u košaru, pomaganje mami da odnese plastične boce na reciklažu ili slaganje tenisica u ormar za cipele čim uđu u kuću. Razmijene li se kune u lipe dijete će uživati u ubacivanju i zveckanju kovanica u kasici prasici, a roditelji mu mogu pomoći da razradi plan štednje. Nakon što dobro razmisli o omiljenim slatkišima, slikovnicama, animiranim filmovima ili igračkama dijete se može odlučiti za ono koje je vrijedno štednje. Zatim se bacite na posao i pomozite mu da uz mnoštvo boja nacrta željeni predmet na komad papira. Izrežite ga i zalijepite na kasicu prasicu. Šestogodišnjacima se na kalendaru mogu označiti i dani kako bi dijete shvatilo koliko je dana potrebno da se uštedi, pa će mu svakim tjednom rasti samopouzdanje nad uspjelim ciljem. Nauče li se dok su mali, štednja će im prijeći u naviku.

>>Kako bi se dijete što prije naviknulo na novac i razumjelo postupak štednje ili plaćanja u dućanu pokažite mu razlike u veličini kovanica i bojama novčanica te demonstrirajte načine na koje se sve može doći do određenog iznosa. Zbrajanje ili oduzimanje kuna i lipa pomoći će djetetu da brže shvati kako sve može platiti, ali i poboljšati znanje matematike i apstraknog mišljenja što će mu pomoći u učenju školskog gradiva.    

>> Oglašivači dječjih igračaka znaju što ponuditi djeci kako bi ih uvjerila da baš bez “tog” robota, barbike ili autića na daljinski ne mogu živjeti, a proračunato  je i to što se prikazuju u vrijeme dok su djeca pred televizijom. Roditelji djetetu mogu objasniti kako oglašivači pokušavaju navesti ljude da kupuju njihove stvari kako bi bili “sretni” ili “popularni u društvu” no da to nije istina te da te igračke na duge staze ne mogu razveseliti.