“Svoje dosadašnje iskustvo od početka projekta Kunu po kunu mogu sažeti u jednu riječ – korisno! Smatram da su kontakti sa stručnim suradnicima izoštrili neka moja zapažanja”, kaže Igor Lencović, sudionik akcije Kunu po kunu. Ističe da mu prije nije niti palo na pamet da bi valjalo osigurati svoju radnu sposobnost, što mu je sugerirao financijski savjetnik Zoran Balija! “Sada mi je to visoko na listi prioriteta, počinjem ulagati u životno osiguranje odmah nakon što prikupim novac za studij” kaže ovaj account manager iz Rijeke. Ističe i da korisnima smatra i savjete iz vožnje. Evo još nekih njegovih razmišljanja iz njegovog Dnevnika štednje. 

Planovi za ulaganja

Konkretno dio svojih primanja rezerviram za štednju i ulaganja. Sada štedim kroz mjesečne uplate na štedni račun te u investicijske fondove, te ću iz dobrog dijela tih sredstava financirati svoju daljnju edukaciju.

Mislim da ušteđene novce treba raspodijeliti na klasičnu štednju i investicijske fondove - što vodi ka rješavanju financijske neovisnosti, a obavezno ću uključiti i životno osiguranje sa štednom komponentom.

Mogao bih više uštedjeti (oko 200 kuna mjesečno) da jednu kavu popijem doma, a ne u gradu, ali za sad se ne želim odreći tog gušta. Ipak, razmišljam da svaki drugi dan popijem kavu ujutro doma: tad dobivam 7-8 kuna dnevno odnosno oko 120 kuna mjesečno. Uštedim i tako što jedem vrlo kvalitetno i povoljno za 25 kuna marendu koja uključuje juhu u gostionici pored zgrade gdje radim. Iako se ne čini tako na prvi pogled, meni je kao samcu povoljnije se ovako hraniti nego sam kuhati.

Uštedjeti se može tako da se napravi  mjesečni proračun što ja radim već dugo. Rasporedim stvari koje mi trebaju po stavkama: hrana, stanovanje, prijevoz, telefon, mobitel i slično. Iz ukupnih prihoda odbijam dio za štednju, a preporučujem da svatko donira barem jednu kunu dnevno u Unicef ili neku drugu dobrotvornu ustanovu. 

Trudim se razlučiti potrebe od želja i izbjeći utjecaj marketinga kojim me obasipaju koliko to mogu. Kod kupnje koristim sve programe lojalnosti, a kada kupujem gorivo tražim najjeftiniju benzinsku postaju. 

Savjeti drugima

Smatram da puno ljudi živi van svojih životnih mogućnosti, praktički na kredit. Problem je što pritom ne mogu biti sigurni da će u budućnosti imati primanja koja će moći pokrivati trenutna financijska zaduženja. Mislim da svi trebamo preferirati štednju i unaprijed odlučiti ono što želimo kupiti a što više izbjegavati kredite. Podržavam samo kredite za stambeno pitanje ili obročne otplate bez kamate s tim da unaprijed trebamo uračunati zaduženje. Naravno, ovo stoji samo za stvari koje nam stvarno trebaju. 

Mislim da svi trebaju naglasak staviti na povećanje prihoda kroz znanje, a ne zaduživanje koje služi realizaciji trenutačnih želja. Ja sam moj auto kupio pred 5 godina gotovinom i nikom nisam dužan. Mali je auto, ali dobro mi služi i malo troši. Pri kupnji sljedećeg automobila interesira me mogućnost instalacije plina kao načina štednje.

Poznam puno ljudi koji imaju dobre aute na kredit ili prevelike rate za aute i za prevelike stanove te su jako opterećeni s ratama koje su prevelike ili na rubu njihovih mogućnosti. Kada u ovoj krizi neki od njih ostanu bez posla, automatski im se ruši cijela financijska konstrukcija, način života i životni planovi.