Donosimo vam nastavak priče o slaboj iskoristivosti solarne energije. Razgovarali smo s Josipom Parićem, inovatorom i stručnjakom za korištenje energije iz sunca, vjetra i vode te u nastavku saznajte zašto Hrvatska tradicionalno ovisi o struji.
U posljednje se vrijeme održavaju razni skupovi o energetskoj učinkovitosti i održivom razvoju. Josip Parić nam je komentirao: "Nemamo nafte, energetski smo sve ovisniji o globalnoj politici. Naši energetičari polako shvaćaju da država poput Hrvatske nema puno izgleda u borbi sa slonovima. Čini se da smo sve svoje izvore i zalihe nafte prodali u tajanstvenom paketu Inine privatizacije pa slijedom toga uvozimo više nego ikada. Ovisnost o tuđoj energiji postaje naša sudbina".
Da je Hrvatska apsolutni ovisnik o električnoj energiji potvrđuje podatak koji nam je gospodin Parić rekao "35% struje i 65% energenata uvozimo". Kao zanimljiv argument tome vidi podatak o količini ugrađenih klima uređaja u Dalmaciji koja kako kaže tradicionalno ovisi o struju. Mišljenja je da naši energetski stručnjaci nisu ni svjesni kojim tempom europske zemlje prelaze na obnovljive izvore energije. Toliko da i one najsjevernije zemlje posežu za sunčevom energijom, iako imaju dvostruko manje sunca.
Navodi Njemačku kao primjer zemlje koja je svojedobno počela s kreditima kako bi ugradila fotonaponske ćelije na krovove, a danas starački domovi, studentska naselja i brojne bolnice veći dio godine uživaju visok postotak energetske autonomije dok su potrošnja i ogrjev ponegdje smanjeni i do 70%.
Logično se pita zašto barem vodu ne grijemo suncem te kaže: "Ako to mogu Švicarci, Nijemci, Austrijanci, Francuzi u Alpama, zašto mi ne bismo napravili isto primjerice u Dalmaciji?! Zbog vlastite budućnosti naprosto moramo posegnuti za sunčevom energijom jer je došao krajnji čas da se dar sunca počne ozbiljnije koristiti."
Tvrdi da kada bi samo 2% površine Hrvatske prekrili termičkim konektorima, a 1% površine fotonaponskim modulima još uvijek bi dobili oko 10 puta više energije nego što je današnja ukupna potrošnja energije u Hrvatskoj te dodaje "tu su sve moćniji fotonaponski moduli koji pretvaraju sunčevu energiju u električnu te su u stanju osigurati besplatno napajanje svih potrošača u kući u kombinaciji s plinom. U državama Europske unije višak energije direktno se distribuira u električnu mrežu dok kod nas to nije slučaj."
Josip Parić smatra da se ugradnja solarnih ćelija ne isplati toliko privatnim osobama, koliko obrtima te ukazuje na ogromnu birokraciju i potrebe za dobivanjem čak 54 dozvole za pretvorbu solarne energije.
Iako su obnovljivi izvori energije nešto što se podrazumijeva u zemljama Europske unije, kako vidimo u Hrvatskoj još uvijek nije dovoljno razvijen sustav koji bi poticao ugradnju solarnih ćelija. Po planu Europske unije 20-20-20, predviđeno je da i Hrvatska do 2020. godine koristi 20% obnovljivih izvora energije te se nadamo da će se situacija promijeniti.