U potpuno dizajnerski obnovljenom obiteljskom stanu u centru Zagreba, Danijela je nadavno s članovima obitelji otvorila prvi domaći bed and breakfast studio koji gostima nudi ugodan boravak. Čitavi projekt nazvala je Kairos prema grčkom bogu sretnog trenutka pošto vjeruje kako treba iskoristiti svaku priliku u životu.
Možete li pojasniti pojam bed and breakfast? Zašto niste radije odlučili otvoriti hotel ili hostel?
Naš studio prije svega pruža gostima uslugu noćenja s doručkom pa smo time i došli do tog uobičajenog engleskog naziva za takav tip ponude. Slučajno, na kraju je ispalo da ga nitko u Zagrebu do sada nije pravno registrirao pa smo mi samim time prvi bed and breakfast. Prvotna ideja je bila da otvorimo hostel, ali nam se to činilo puno kompliciranijom opcijom pošto on mora biti samostalni objekt te bismo morali probijati vrata na glavnu ulicu. Shvatili smo da je to također i puno skuplja opcija te smo odlučili zadržati raspored prostorija u stanu kakav smo imali, bez rušenja zidova.
Otpočetka smo mislili nuditi uslugu doručka jer smatramo kako se ne može gostu prodati samo krevet i nadati se da će se vratiti. Osim doručka, gosti kod nas mogu iznajmiti bicikle, računalo, ako su na putu možemo im oprati i ispeglati rublje, a uz sve to prodajemo suvenire.
Kako je i kada nastala ideja o pokretanju bed and breakfast studija?
Radila sam u Vipnet korporaciji kao menadžerica odnosa s javnošću i onda je došlo do restrukturiranja pri čemu je 130 ljudi u kompaniji najednom postalo višak pa sam, između ostalih, i ja dobila otkaz. Razmišljajući što ću dalje, znala sam da se novinarstvom ne želim baviti jer znam u kakvim uvjetima kolege danas rade dok sam PR isprobala u agenciji i korporaciji i priželjkivala sam malo mirniji posao. S obzirom da je stan obiteljsko vlasništvo odlučili smo napraviti nešto konkretno s njime, koristeći sve znanje koje smo prikupljali tijekom godina karijere u biznisu. I tako smo došli do turizma jer vidimo kako je turista u Zagrebu sve više. To je bila prvotna ideja koja se putem razvijala i nadograđivala.
Tko su sve idejni i realizatorski članovi Kairos tima? Koliko zaposlenika imate?
U početku su mi najviše pomogli suprug i brat koji su se bavili preuređenjem i građevinskim radovima, dok je danas čitava obitelj uključena u cijelu priču. Posebno bih istaknula dugogodišnjeg poznanika Ivicu Mamića i njegovog partnera Antona Rubina iz dizajnerskog studija Diz/viz pošto su oni najzaslužniji za originalne ideje i vizualni izgled našeg prostora. Prvotno su zamislili da svaka soba ima svoju priču, a onda sam ja te sobe skrojila na način da najbolje povezuju Zagreb i našu obitelj, odnosno da se dosta osobnog uključi u cijeli projekt. Osim što sam direktorica tvrtke, radim na recepciji, prodaji, marketingu, odnosima s javnošću, čistim kada je potrebno, poslužujem doručak, idem u dućan. Kako smo tek počeli s radom, ne mogu si priuštiti deset zaposlenika. Kada bih imala tri spremačice, troje ljudi u smjeni, nekoga za marketing, a nekoga za nešto drugo, moja financijska konstrukcija ne bi bila održiva. Tako da za sada imamo zaposlene voditeljicu komunikacija i domaćicu koja ujutro priprema doručak, kupuje svježi kruh, posprema sobe i sve ostalo što je potrebno.
Zašto ste odlučili nakon godina iskustva u novinarstvu i odnosima s javnošću ostvariti ideju o pokretanju posla u turizmu, odnosno kako ste se odlučili na poduzetništvo nakon godina rada za nekoga?
Volim ljude i uživam biti među njima te smatram kako je presudno dočekati gosta s osmijehom i pokušati ispuniti sve njegove želje pa mi se zato ta gospodarska grana činila najbliskijom. Nisam dugo u tome, ali znam da sam pogodila pravu stvar. Možda sam se mogla i ranije odlučiti za takav posao, ali vjerujem da za sve postoji mjesto i vrijeme.
Kako je tekao put od zamisli pa do samog ostvarenja projekta? Kakva je bila administrativna procedura te kako dobiti dozvolu za otvaranje bed and breakfasta u stanu?
Administrativni dio traje godinu dana, iako se ponekad čini beskrajnim. Čak i ukoliko imate dobar projekt te obiteljsku nekretninu, ishodovati sve potrebne dozvole je uistinu iscrpljujuće. Ipak, nismo se dali obeshrabriti jer smo znali da smo na dobrom putu i da jednostavno treba izdržati kako bi projekt ugledao svjetlo dana. Sada kada razmišljam, uistinu se divim svakom stranom investitoru koji odluči uložiti u ovu zemlju jer ja kao rođena zagrepčanka s dobrim projektom, podrškom i ljudima kojima se mogu obratiti razumijem kako nije jednostavno godinu dana obilaziti sve te institucije. Problem je u tome što vam netko nešto tumači onako kako to piše na papiru, dok vam netko idući ističe nešto sasvim drugo. Uistinu određene stvari treba provjeriti na tri strane kako biste bili sigurni da ste na dobrom putu. Tijekom cijele procedure sam imala sreću što imam dobrog prijatelja pravnika koji me vodio kroz tu šumu administracije i birokracije. Da mi on nije pripremao teren te da nisam znala na koja sve vrata moram kucati, možda bih uistinu i odustala.
Postoje dva načina za dobivanje dozvole za bed and breakfast. Svatko tko je vlasnik nekretnine te zadovoljava minimalne tehničke uvjete, može otvoriti tu djelatnost u domaćinstvu. Puno dugotrajniji proces je ako ste pravna osoba, što je moj slučaj, i tu djelatnost treba registrirati kao tvrtku u poslovnom prostoru. Tada je potrebno zadovoljiti brojne ateste, zaštitu od buke, protupožarne elemente i još mnogo toga.
Koliko je trajalo uređenje i kako ste financirali cjelokupni projekt?
S obzirom da nismo imali vlastita sredstva, Hrvatska banka za obnovu i razvoj je prepoznala projekt te nam je u trećem mjesecu ove godine odobrila kredit po povoljnim uvjetima prema programu ''Žene poduzetnice''. Preduvjet za dizanje kredita bio je otvaranje tvrtke, a potpuni poslovni plan sam napisala sama pošto sam također prošla edukaciju o osnovama financiranja te razumijevanja knjigovodstva. Što se tiče same realizacije, prije nego što su nam sredstva uplaćena započeli smo s preuređenjem. Stan u kojemu je do tada boravio moj otac bio je u katastrofalnom stanju te je njegovo preuređenje bio najteži dio posla. Radove smo započeli 3. siječnja ove godine te smo pola godine proveli u prašini.
Odakle naziv Studio Kairos?
Kairos je grčki bog sretnog trenutka koji je dosta sudbinski vezan uz mene. Na vrhu glave mu se nalazi pramen kose koji simbolizira sretan trenutak. On ne dolazi često, ali kada dođe morate ga iskoristiti jer sljedeća prilika možda više nikada neće doći. Ja sam tijekom života naučila skupiti hrabrost u trenutku kada treba iskoristiti tu priliku pa se zato i figura Kairosa, kopija originala nađenog u Trogiru, nalazi u našem Studiju kako bi i gosti mogli uloviti svoju priliku.
Jeste li zadovoljni reakcijama i odazivom gostiju?
Jako sam zadovoljna jer su i oni oduševljeni onime što nudimo. Rekli su da im se sviđa prisna atmosfera koja ovdja vlada tako da doslovno šeću u kućnim ogrtačima i papučama. Kada vidim da se ovdje stvarno opušteno osjećaju, shvatim da je to ujedno najljepša nagrada koju mogu poželjeti.
Kakvi su Vam planovi za budućnost? Planirate li otvaranje drugih bed and breakfasta u Zagrebu ili diljem Hrvatske?
Razmišljala sam o otvaranju drugog bed and breakfasta prvenstveno u Zagrebu pošto već imamo ponudu da ga otvorimo tu u blizini. Olakotna okolnost jest što sada imamo znanje stečeno prilikom otvaranja prvog bed and breakfasta pošto smo prošli cijeli put dobivanja dozvola, kredita, otvaranja internetskih stranica, bookinga do realizacije. Ako će se pokazati prilika za otvaranje Kairosa u Splitu, Rijeci ili Hvaru vjerujem da ćemo je znati iskoristiti. Za sad želimo u Zagrebu postaviti zdrave temelje, a onda će se priča lako širiti dalje ako će za nju biti interesa.
Pokretanje vlastitog posla i ulaganje velike količine novaca usred krize je riskantan potez. Kakav biste savjet dali onima koji odluče slijediti Vaš primjer i koja je lekcija koju ste vi osobno naučili?
Lekcija koju sam osobno naučila je da kada se jedna vrata zatvore, prozor se otvori jer prilike uvijek negdje vrebaju. Pitanje je samo koliko smo spremni prihvatiti ih i uhvatiti se u koštac s njima. Uz poprilično debeli životopis, bila sam u situcijama kada sam ostajala bez posla i čekajući novu priliku nisam sjedila na burzi nego tražila nešto drugo. Nisam dijete bogatih roditelja koji bi mi ostavili nasljedstvo da ne moram ništa raditi. Svoju djecu također učim kako moraju svoje ciljeve dostizati sami jer će ih onda znati i cijeniti. Oni su ti koji će sami učiti svoje životne lekcije.
Najvažnija poruka svima je nikada ne odustati. To ne znači da treba ići glavom kroz zid, nego pronalaziti puteve kako biste stigli do svoga cilja. Ako vidite da ne ide ravno, onda ćete možda morati malo skrenuti iako će put možda biti duži, ali morate znati koji vam je cilj. Ne treba odustati zbog prepreke koja vam se čini nepremostivom, nego hladne glave sjesti, slušati savjete ljudi koji su pametniji od vas o tome kako prijeći tu prepreku te nastaviti dalje. Isto tako bih poručila mnogima nezaposlenima da upotrijebe sve svoje snage, iskoriste sve što imaju i zasuču rukave. Moja obitelj je imala tešku, ali vrlo zanimljivu godinu jer smo znali svoj cilj. Kada iskreno krenete u sve što želite, duboko vjerujem da se uloženi trud uvijek mora vratiti.