Bez obzira na to jeste li potpisali ugovor o radu ili kolektivni ugovor, svakako je važno znati kolika visina naknade je propisana za vaš rad. To se posebice odnosi na rad vikendima, blagdanima, ali i prekovremeno.

Pojam radnog vremena definiran je člankom 42. Zakona o radu, a on glasi: ''Radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je raspoloživ obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.''  Vrijeme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje se ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.

Ugovor o radu može se sklopiti za puno ili nepuno radno vrijeme. Puno radno vrijeme ne smije trajati duže od 40 sati tjedno, dok se nepunim radnim vremenom smatra svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena.

Prekovremeni i noćni rad

U Zakonu se također navodi kako u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca može raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do osam sati tjedno. Bilo koji prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od 32 sata mjesečno niti duže od 180 sati godišnje.

Noćni rad podrazumijeva da radnik obavlja posao u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između 22 sata uvečer i 5 sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj između poslodavca i radničkog vijeća nije drukčije određeno. Noćni rad poslodavac ne smije odrediti trudnici, osim ako ona zatraži takav rad i ako je ovlašteni liječnik ocijenio da noćni rad ne ugrožava njezin život ili zdravlje, kao i život ili zdravlje djeteta. Zabranjen je i noćni rad maloljetnika, osim ako je takav rad privremeno prijeko potreban u djelatnostima koje su uređene posebnim propisima, a punoljetni radnici nisu dostupni.

Pravo na povećanu plaću i naknadu plaće

Prema članku 85. Zakona o radu, poslodavac je dužan, najkasnije 15 dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Zakon ipak ne određuje o kolikom iznosu povećanja plaće se radi, već to sve ovisi o odluci i dogovoru s poslodavcem.

Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće. Također ima pravo na tu naknadu za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje on nije odgovoran. Radnik koji odbije raditi jer nisu provedene propisane mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, također ima pravo na naknadu plaće i to u visini kao da je radio. Ako Zakonom o radu ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.