Internet je odlična stvar. Štedi nam vrijeme prilikom kupovine, pruža nepregledno more informacija i zabave. Komunikacija je postala besplatna i dostupna svima bilo da se radi o komunikaciji tekstom, glasom ili slikom. Internet polako ulazi na sve uređaje koji nas okružuju. No, nepregledne mogućnosti koje nam se pružaju jednako tako se pružaju i onima koji nemaju baš tako dobre namjere.

Većina ljudi kad im se spomene krađa identiteta, osobnih podataka, provale u računalo ili mobitel i slične stvari odmah pomisli na nekakve mračne tipove zgrbljene nad računalima koji pomoću tajanstvenih programa i uz pomoć ogromnog znanja provaljuju i razvaljuju na sve strane. Famozni hakeri koji se tako prikazuju i u filmovima gdje im se često pripisuju skoro pa nadljudske sposobnosti postali su babaroge modernog doba. Takva slika daje ljudima lažan osjećaj sigurnosti jer razmišljaju otprilike: „Pa tko bi meni htio nešto hakirati, nemam ništa posebno niti vrijedno takvog truda.“ Istina je potpuno drugačija.

Većina „hakiranja“, upada u računala i mreže ili pokušaja upadanja može se pripisati ogromnom broju onih koji bi samo htjeli biti veliki hakeri ili biti hakeri kad odrastu, tj. klincima (ne nužno po godinama) koji isprobavaju što sve mogu motivirani tajanstvenošću koja obavija riječi „haker“ i „hakiranje“. Nešto vrlo slično klincima koji iz potrebe da se dokažu, ukradu u trgovini dvije čokolade. Njihovo znanje o računalima i mrežama je u najmanju ruku površno i prikupljeno, kao i alati kojima „hakiraju“ uglavnom s interneta gdje se može naći samo ako se malo potraži ili „progugla“.

I tu nastaje pravi problem. Nemarnost vlasnika računala i kućnih mreža u kombinaciji s viškom slobodnog vremena onih koji u njih upadaju rezultira ogromnim brojem upada u mreže i računala. Pa ako nekome i nije u interesu da sačuva svoju bežičnu mrežu od upada i povećani promet po istoj mu (zbog FlatRate tarife) neće pričiniti financijsku štetu vrlo brzo bi se mogao naći suočen s tvrdnjom nekog operatera da je skidao neprimjerene i ilegalne sadržaje. A sve to iz čiste nemarnosti i uvjerenja da mu nitko neće ići provaljivati u mrežu. Ako je pri tome loše zaštitio i svoje osobno računalo moglo bi mu se desiti da ostane i bez poneke kune na računu. 

Koliko je to stvarno jednostavno?

Ako niste neki posebni stručnjak za računala, ali i dalje ne vjerujete da je upadanje u tuđe mreže i otkrivanje podataka toliko jednostavno predlažem vam jedan mali eksperiment. Sa svojim minimalnim znanjem o računalima pokušajte sami sebi otkriti lozinku koju koristite recimo za elektroničku poštu. Ovdje http://www.nirsoft.net/utils/password_sniffer.html možete preuzeti mali program koji će nakon jednostavne instalacije kod prvog čitanja elektroničke pošte uredno snimiti vašu lozinku. Simpatičan alat ako zaboravite lozinku, ali bit će vam jasnije koliko je to u stvari jednostavno.

Naravno, da bi vam netko upao u računalo i pokupio lozinke prvo mora upasti u mrežu. Niti to nije previše teško ukoliko je napadač uporan, a mreža je zaštićena nekim slabijim protokolom ili jednostavnom lozinkom http://lifehacker.com/5305094/how-to-crack-a-wi+fi-networks-wep-password-with-backtrack . Još je jednostavnije ukoliko se svojim prijenosnim računalom spojite na neku besplatnu WiFi mrežu koje se ponekad postavljaju samo u tu svrhu. U stvari besplatnu WiFi mrežu napadač može postaviti na svoje prijenosno računalo i sjesti na neko frekventno mjesto i jednostavno pričekati. 

Ovo je samo nekoliko jednostavnih primjera vrlo jednostavnih i svima dostupnih alata kojima se „klinci“ igraju. Koliko je pametno ne iskoristiti sve mogućnosti zaštite možete zaključiti i sami. A što sve mogu napraviti malo napredniji klinci ...ali nećemo sada o tome. Nedavno sam pročitao članak u kojem su nabrojane najčešće korištene lozinke. Riječi kao „password“ ili „12345678“ su u samom vrhu, no to je samo dio problema. Osim „probijanja“ i otkrivanja nečije lozinke, vjerovali ili ne, najčešći način dobivanja nečije lozinke je još jednostavniji. Ponekad je sve što trebate napraviti... pitati. Naravno, ne baš direktno i bilo kako ali probajte se sami sjetiti koliko puta ste nekome dali lozinku za spajanje u vašem uredu ili u stanu. Da li je ta osoba to uzela u najboljoj namjeri ili nije to je manje bitno no koliko će ta osoba paziti na vašu lozinku je pitanje koje si trebate postaviti kada nekome jednostavno date lozinku. 

Kako odabrati lozinku?

Nadam se da sam vam uspješno objasnio koliko je lako upasti u nečije računalo, a posebno kada to računalo i nije posebno zaštićeno. Ipak nije sve tako crno. Uz dobru lozinku (najmanje desetak znakova s velikim i malim slovima i pokojim znakom) bit ćete ipak nešto sigurniji. Ukoliko želite biti sigurni da ste izabrali sigurnu lozinku možete se poslužiti s online generatorima lozinki koji koriste posebne programe za njihovo generiranje. Ovdje https://www.grc.com/passwords.htm možete preuzeti stvarno dobre lozinke. Istina, dobra lozinka se teško pamti pa će nam osim samih lozinki trebati i neki alat koji će nam pomoći u svakodnevnom korištenju naših lozinki. 

Jedan takav alat je i KeePass postoje verzije za vaše računalo kao i za pametne telefone ili čak USB stick. Koristiti istu lozinku za više različitih namjena je jednostavno nesigurno. Istina, uz toliku poplavu online usluga, stranica i društvenih mreža teško je, a i vrlo nepraktično imati posebnu lozinku za sve no ipak, razmislite barem o tome da ih nekako grupirate pa koristite barem nekoliko različitih lozinki za svaku grupu drugačiju.

No, to je samo mali dio onoga što možete napraviti da biste se zaštitili na internetu. Prijevare su puno češći oblik napada na imovinu i privatnost. Ovdje će vam najviše pomoći informiranost i praćenje trendova pa evo jednog prigodnog popisa na što treba obratiti posebnu pozornost upravo u ovo predbožićno vrijeme. http://www.crn.com/slide-shows/security/232200109/bah-humbug-the-12-scams-of-christmas.htm?pgno=1