Do diplome nije stigao ni Steve Jobs, ni osnivač Facebooka Mark Zuckerberg, a Tiger Woods studij ekonomije zamijenio je palicom za golf i njome namlatio milijune dolara. No, takvih talenata koji to znaju i naplatiti je malo. Što je s ostalima, koji čine prosjek?
Jednoznačnog odgovora nema. Naročito usred krize, kada se tržište rada smanjuje i redefinira ili kada liječnici u bolnicama imaju manju satnicu od montera klima-uređaja.
U Hrvatskoj se financijski teret studiranja sve više prenosi na leđa studenata. Za one koji ne ostvare pravo besplatnog školovanja, školarine na hrvatskim državnim fakultetima kreću se oko 5.500 kuna na društveno-humanističkim smjerovima, na tehničkim oko 7.100 kuna dok se na privatnima penju i više od 35.000 kuna godišnje.
Dodaju li se tome troškovi literature, stanovanja i hrane za one koji ne studiraju u svome gradu, cijena studija raste u nebo i postaje dostupna samo privilegiranima, iz obitelji koje mogu podnijeti takvu investiciju.
Jedan je od argumenata zagovornika visokog obrazovanja kako najbolji i dalje ne plaćaju i kako školarine nisu previsoke, jer u prosjeku godina na državnim sveučilištima košta kao npr. vozački ispit. Ali, kada položite vozački, moći ćete voziti i u zemlji i u inozemstvu, dok vam nitko ne garantira da ćete s faksom dobiti posao u struci.
Koliko vrijedi koja diploma može se vidjeti i na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Prema podacima Zavoda krajem travnja, najviše nezaposlenih a visoko obrazovanih je bilo iz sljedećih zanimanja: diplomirani ekonomist, diplomirani pravnik, novinar, profesor hrvatskoj jezika, diplomirani inženjer elektrotehnike, profesor tjelesne i zdravstvene kulture...
- Općenito gledano, studiranje će se isplatiti svim osobama koje pokazuju ambiciju i snalažljivost te imaju potrebu razvijati se i napredovati. Obrazovanje samo po sebi nije jedini, niti presudan faktor koji će učiniti nečiju karijeru uspješnom ili manje uspješnom. Obrazovanje odnosno odabir fakulteta je polazišna točka, ali na pojedincu je da iskoristi sav potencijal koji mu akademska, a kasnije i poslovna zajednica pruža – rekao je voditelj portala EduCentar Saša Matijašević.
Prema broju otvorenih natječaja na portalu MojPosao, tvrdi, teško se može zaključiti da su obrazovaniji ljudi u prednosti.
- Zaključno sa svibnjem ove godine, u 42% oglasa tražili su se kandidati sa srednjom stručnom spremom, a u samo 23% kandidati s visokom stručnom spremom. Pogledamo li najtraženija zanimanja, to su konobari i prodavači za koje se ili ne traži stručna sprema ili se traži srednja stručna sprema. Ipak, prema Istraživanju o visini plaća, kaže Matijašević, ispitanici s visokom stručnom spremom imaju 35% višu plaću u odnosu na ispitanike sa srednjom stručnom spremom – objašnjava.
Trendovi ukazuju da će se tržište rada već sljedećih godina i desetljeća dramatično promijeniti, usporedivo čak i s industrijskom revolucijom. Brojna tradicionalna zanimanja već su iščezla ili se sele u zemlje trećega svijeta, a to će se rapidnom brzinom i nastaviti. Ti izgubljeni poslovi, ponajprije u proizvodnom sektoru s niskim zaradama, nadomještat će se u područjima visoke tehnologije i sofisticiranih znanja.
Već do 2020. više od 75 posto zaposlenih radit će u raznim uslužnim djelatnostima i proizvodnji visoke tehnologije od ICT sektora, do biotehnologije, nanotehnologije, medicine, novim medijima, edukaciji. Do kraja stoljeća svake dvije godine udvostručivat će se sveukupno znanje.
Neka od zanimanja budućnosti još ne postoje ili se tek razvijaju i za njih vas ne mogu pripremiti ni najbolji fakulteti, ali vam mogu dati dobar temelj i start za zahtjeve i izazove koji slijede.
Među najtraženijima i najunosnijima bit će poslovi koji će moći opsluživati globalno umrežen svijet i pratiti razvoj visoke tehnologije poput subspecijaliziranih medicinara, biotehnologa, nanotehnologa, fizičara i kemičara. Potražnja će vladati i za programerima robota, logističarima, financijskim kontrolorima, marketinškim stratezima, multimedijalnim novinarima, online trgovcima ili pak brokerima informacija.