Proizvodnja energije iz sunčeve energije je vrlo malo zastupljena u Hrvatskoj, uglavnom se radi o ugradnji fotonaponskih ćelija na privatne kuće. Budući da se radi o izvoru energije koji je svima dostupan, postavlja se logično pitanje zašto se ne ulaže u solarizaciju, poglavito Dalmacije i otoka koji su većinu godine pokriveni suncem. Slobodna Dalmacija je prenijela vijest o Slavku Kneževiću koji je ugradio 56 solarnih ploča na kuću te struju proizvodi za vlastite potrebe, ali je prodaje i HEP-u zarađujući 5 000 kuna mjesečno.

Iskorištavamo li dovoljno solarnu energiju?

Što je s ekološkom politikom Hrvatske? Ima li Hrvatska strategiju kojom bi ispunila plan Europske unije da koristi 20% obnovljivih izvora energije do 2020. godine? Naši su se sugovornici složili da je solarna energija nedovoljno iskorištena u Hrvatskoj. Vjeran Piršić, predsjednik udruge Eko Kvarner, razlog tome vidi inerciju vladajućih i otpor interesnih lobija. Smatra da lobiranje nafte, plina, ugljena, nuklearnih i vjetro elektrana priječi razvoj energije iz obnovljivih izvora. 

Profesor dr. Ivan Zulim, nositelj kolegija „Sunčane ćelije“ kojeg predaje na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu nastoji studentima prenijeti temeljna znanja o primjeni sunčeve energije te ukazati na sve nedostatke i prednosti u nadi da će kasnije to kao stručnjaci širiti. Slaže se s Vjeranom Piršićem o slaboj iskoristivosti solarne energije uz napomenu da Hrvatska posjeduje sve pogodne uvjete te dodaje: „To se posebno odnosi na ljetno razdoblje, kada je izrazit porast potrošnje električne energije zbog povećane potrošnje tople vode i uključenog velikog broja klimatizacijskih uređaja. Uz to, ljeti je razina vode u akumulacijskim jezerima smanjena pa hidroelektrane ne rade punim kapacitetom, a to znači da ne mogu osigurati dostatnu količinu električne energije s obzirom na potrošnju pa se razlika u proizvodnji i potrošnji mora osigurati uvozom. Zašto bi uvozili kada se nedostatak ili manjak energije može ublažiti korištenjem energije iz obnovljivih izvora?!“

"Solarizacija Dalmacije je test inteligencije bilo koje Vlade"

Vjeran Piršić smatra suludim da 62% ljudi u Hrvatskoj grije toplu vodu na naftu pored ovoliko sunca te dodaje da je: „solarizacija Dalmacije test inteligencije bilo koje Vlade.“ Prednost sustava obnovljivih izvora energije je distribuirana proizvodnja, odnosno proizvodnja električne energije neposredno na mjestu njene potrošnje, čime se izbjegava prijenos električne energije s kojim su neminovno povezani i gubici. Profesor Zulim kaže da se to posebno odnosi na hrvatske otoke. 

Prema zakonima Europske unije, sve zemlje članice moraju do 2020. godine osigurati 20% proizvodnje energije iz obnovljivih izvora te reducirati emisiju CO2 za 20% u odnosu na referentnu 1991. godinu. Vjeran Piršić smatra da se Hrvatska europskom planu 20-20-20 neće niti približiti te da ćemo plaćati penale Europskoj uniji. Navodi Švedsku kao primjer uspješne tranzicije iz fosilnog u postfosilno društvo, unatoč tome što ima manje sunce nego Hrvatska. 

Što napraviti kako bi se situacija u Hrvatskoj promijenila?

Zbog rizika koje donose nuklearne elektrane, fotonaponske elektrane su nužne kako bi se održivi razvoj temeljio na ekološki prihvatljivoj energiji. Profesor Ivan Zulim se pita zbog čega u Hrvatskoj sporo ide proces korištenja obnovljivih izvora energije? Prepreke na tom putu vidi u administraciji, odnosno u potpori same države tim projektima. Kaže: „Sve se, zapravo, svodi na pojedinačnu inicijativu ili investiciju. U skladu europskog projekta, Hrvatska bi trebala imati i svoj projekt s hrvatskim znanjem i proizvodnjom u području obnovljivih izvora energije čime bi se pružila prilika domaćem gospodarstvu“. Mišljenja je da stanovništvo Hrvatske nije dovoljno upoznato, a niti osviješteno po pitanju prihvaćanja i korištenja energije iz obnovljivih izvora dok Vjeran Piršić misli da su Hrvati dovoljno osviješteni, ali su problem prejaki interesni lobiji koji ne dopuštaju da solarna energija zaživi.

Profesor Zulim misli da bi bilo dobro da energiju proizvodi svaka kuća i javni objekt te je troši za vlastite potrebe ili je nudi na tržištu električne energije. Dodaje: „U tom slučaju bi se uštedjelo više energije i ne bi se iracionalno trošilo uz osjećaj da je to došlo od nekud iz neiscrpnog izvora (struja iz „zidne utičnice“), jer je u ljudskoj naravi paziti na ono što proizvede svojim rukama i radom. Trebalo bi organizirati što više javnih tribina na tu temu, kroz tisak i ostale medije, naprosto informirati građane o svemu, pa i o tome koje su mogućnosti korištenja energije iz obnovljivih izvora.“

Vjeran Piršić nam je ukazao na činjenicu da određene banke prihvaćaju ugovor s HROTE-om (Hrvatski operator tržišta energije) kao garanciju za dizanje kredita čime potiču građane na ugradnju fotonaponskih ćelija.

Sljedeći tjedan saznajte više o financijskoj isplativosti ulaganja u solarne ćelije kada će biti više riječi o administrativnim preprekama i ekološkoj budućnosti Hrvatske.