Čitatelj T.Z. (podaci poznati redakciji) svoja je razmišljanja sročio u nizu pitanja koje postavlja ministru financija.

"Poštovanje, šaljem vam nekoliko pitanja koja će sigurno dočarati moje mišljenje:

• Zašto se ministar financija, koji bi se trebao baviti državnim financijama u pozitivnom smislu, bavi privatnim financijama u negativnom smislu? Možda je shvatio da tamo gdje bi trebao "popravljati" ne može ništa popraviti, pa je promijenio objekt svog upravljanja?
• Zar ne bi, u tom slučaju, možda trebao zahvaliti na funkciji?
• Zašto ne pokrene proizvodnju za koju ova zemlja ima resurse i riješi problem tako da nam ne trebaju krediti jer bi tada imamo dovoljno za život od vlastitog rada ? Kako krediti građanima, tako i krediti samoj državi.
• Zašto uči građane (koji sigurno nisu u minusima zbog vlastitog "veselja") da se ne zadužuju previše u svoje ime? Država, čiji je Linić ministar, to isto radi u višestruko većim iznosima u tuđe ime - a onda još i tolerira kad se  krade gdje se stigne? (naravno, prvenstveno od strane ljudi koji su na čelu iste te države).

Spustite se na našu razinu - razinu preživljavanja!

Čitateljica R.Ž. nam je poslala svoje razmišljanje:

"Sve je to divno i krasno ali gospodin Linić većinu nas smatra "idiotima". Plaće su nam premale za osnovne životne troškove i nije mi poznato zašto bi netko otišao u minus iz vica, a ne potrebe, a isto tako mi nije poznato tko iz njega ne bi izašao da može. 

Što s nama koji smo u kreditima i koji smo trenutno kreditno nesposobni, s obzirom na to da radim u državnoj upravi sada će mi pasti plaća u netu za 6 posto ili preračunato 250 kuna (da se razumijemo moja plaća je samo 4000 kuna ), a do 30.06. treba legalizirati dio kuće u kojoj živim za nekih 32,000.00 kuna (nije moja krivica što nije odmah legalizirana jer i onako glasi na roditelje kojima ni sada nije jasno što to sada treba i pružaju otpor) što isto tako ne znam gdje zaraditi jer je to je mojih osam plaća, a isto tako moram gospodinu Liniću objasniti da smo se prije ne znam ni sama koliko godina odrekli odlaska u kino, kazalište, kafić a život sve više poskupljuje. 

Moje je mišljanje da dokle god se gospoda iz vlade i sabora koji nam kroje sudbinu i donose ovakve fenomenalne zakone da zaštite naša prava, ne spuste na našu razinu preživljavanja neće našem narodu krenuti na bolje. Mi smo ljudi koji moraju skrivati suze pred djecom dok im pokušaju objasniti da moraju malo pričekati jer žele pojesti hrenovku koja čak i nije skupa ali ja nemam tih 10 kuna. Ja sam poznata kao osoba koja je puna optimizma, ali iz dana u dan taj optimizam sve više kopni i sve više sam depresivna i nezadovoljna, a to se odražava na cijelu moju obitelj i to je ono najžalosnije od svega."