Način na koji možemo samostalno i pravilno gospodariti otpadom započinje već onoga trena kada odlučimo nešto kupiti. Osim što trošimo novac na proizvode, često ne razmišljamo o posljedicama njihovih ostataka na okoliš. Naime, što više smeća proizvodimo i gomilamo, to su i veći troškovi njegova zbrinjavanja i zagađenja okoliša. 

Razmislite samo koliko ste nepotrebnih proizvoda kupili u trgovini, a da niste niti pomislili kakav učinak imaju na vaš kućni budžet i okoliš. Također je dobro poznata činjenica kako se razni tehnološki uređaji proizvode s ciljem da što prije završe u smeću. Dok na takav način mnogi proizvođači svakodnevno profitiraju, odlagališta otpada se sve više gomilaju i povećavaju.

U Hrvatskoj svake godine više od 6.8 milijuna tona tehnološkog otpada

Tomislav Marjanović, predsjednik Saveza za energetiku Zagreba i glavni urednik portala croenergo.eu rekao nam je kako je sredinom 1999. godine provedeno istraživanje ekološke dimenzije razvitka i konkurentnosti hrvatske industrije na uzorku od 101 industrijskog poduzeća koje je pokazalo izraženu društvenu svijest o odgovornosti poduzeća za učinke u okolišu, prepoznavanje povezanosti ulaganja u zaštitu okoliša i uspješnog poslovanja, ali i nedovoljno poznavanje relevantnih poslovnih koncepcija, nesustavan pristup funkciji upravljanja okolišem i prevlast reaktivnog ili pasivnog pristupa problematici zaštite okoliša. 

''Osnivanje i aktivan rad brojnih ekoloških udruga u svijetu ukazuju na sve višu razinu ekološke svijesti civilnoga sektora. Prema Izvješću o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, procjenjuje se da u Hrvatskoj danas ima od 150 do 200 nevladinih udruga koje se bave zaštitom okoliša, a koje djeluju u 74 različitih mjesta u Hrvatskoj'', tvrdi Marjanović te dodaje kako je preduvjet odgovornog ponašanja pojedinaca prema okolišu omogućivanje stjecanja znanja o međuovisnosti razvitka i okoliša u odgojno-obrazovnom procesu. ''Pored toga, potrebno je pružanje informacija o održivom razvitku, načinu njegove implementacije i ostvarenim rezultatima. Tim se načinima može utjecati na podizanje svijesti stanovništva o utjecaju na okoliš, pa se povećava motivacija i osobna odgovornost za okoliš.''

Hrvati se po istraživanjima o osviještenosti u zaštiti okoliša nalaze na sredini ljestvice europskih zemalja

Eugen Vuković iz Zelene akcije, dobrovoljnog udruženja građana za zaštitu okoliša, rekao nam je kako se Hrvatska po istraživanjima o osviještenosti u zaštiti okoliša nalazi na sredini ljestvice europskih zemalja. ''Hrvati su između najrazvijenijih i najsiromašnijih zemalja. U europskom kontekstu bolje su osviješteni od Bugara i Rumunja, a iako nismo puno lošiji niti od primjerice Mađarske, uvijek po tom pitanju možemo biti bolji.''

Često je najlakši način zbrinjavanja otpada tako da ga bacimo u jednu kantu, međutim to je upravo i najlošiji izbor. Pravilno odlaganje otpada zahtijeva vrijeme, prostor i dodatni trud koji mnogi često nisu spremni uložiti. ''U Hrvatskoj svake godine nastane 1.2 milijuna tona komunalnog otpada te više od 6.8 milijuna tona tehnološkog otpada. Za odlaganje svih količina otpada koje nastaju npr. u Zagrebu, potrebno je godišnje trajno zauzeti površinu od 2 hektara'', tvrdi Marjanović.

U Zagrebu osim u plave (papir) i zelene (staklo) spremnike, sekundarne sirovine možete besplatno odložiti i u jedno od 9 reciklažnih dvorišta ili takozvanih zelenih otoka. Adrese recikliranih dvorišta u Zagrebu možete pronaći ovdje, a proizvode koje tamo možete bez naknade odložiti ovdje.

Bankrotiranje na smeću

Dok je obnašala dužnost ministrice zaštite okoliša i prirode, Mirela Holy predlagala je da kućanstva dobiju odvojene posude za odlaganje biootpada koje bi bile iskoristive poput papira te vreće na zatvaranje s čipom za neiskoristivi otpad koji bi jedini išao na deponij. 

''Uvođenje sustava gospodarenja otpadom (koji podrazumijeva sljedeću hijerarhiju postupanja s otpadom: smanjenje nastanka, primarna selekcija, obrada, oporaba, recikliranje, termička obrada, odlaganje) naša je obaveza iz EU okvirne otpadne direktive i ukoliko u zadanim rokovima ne provedemo ove obveze plaćat ćemo penale. Vjerujem da će integrirani sustav gospodarenja otpadom jednog dana zaživjeti u Hrvatskoj, inače ćemo bankrotirati na smeću'', smatra Holy te dodaje kako smatra da ni političke elite ni većina građana Hrvatske nisu dovoljno osviješteni po pitanju odgovornog odnosa prema otpadu. 

Donijeti novi Zakon o otpadu

Iako smatra da je važeći Zakon o otpadu omogućio nered i korupciju, posebice u gospodarenju nekim posebnim kategorijama otpada, Holy tvrdi kako je glavni problem to što se zakon ne provodi, ili se provodi toliko selektivno da to postaje groteskno. ''Ovaj se zakon ne može mijenjati, već se mora donijeti potpuno novi Zakon o otpadu koji će biti usklađen i s EU okvirnom direktivom o otpadu te drugim otpadnim EU direktivama'', kaže Holy te dodaje kako joj je žao što nacrt prijedloga novog Zakona o otpadu koji je izrađen dok je još bila ministrica te koji je prošao javnu raspravu i Bruxelles još uvijek nije u proceduri. 

''Ključna reforma u Zakonu o otpadu je značajno pojednostavljenje i podizanje transparentnosti procedura izdavanja dozvola za gospodarenje otpadom, postepeno ukidanje koncesija na posebne kategorije otpada koje su dovele do sadašnjeg netransparentnog, netržišnog i koruptivnog sustava te uvođenje tzv. recovery organizacija u sustav gospodarenja nekim posebnim kategorijama otpada, posebice ambalažnim otpadom.'' 

Opasni otpad prijeti građanima

Posebnu vrstu otpada predstavlja opasni otpad jer je zabranjeno odlagati ga u obični otpad, a, tvrdi Vuković, suočit ćete se s velikim problemom ako ćete ga htjeti odložiti negdje drugdje. ''U velikom dijelu Hrvatske još uvijek ne postoji mogućnosti zbrinjavanja ostataka boja i lakova iz kućanstava na siguran, besplatan i odgovarajući način'', rekao je te dodao kako se u Zagrebu manje količine boja i lakova iz kućanstava mogu odložiti samo na reciklažnom dvorištu u Stenjevcu, u Gospodskoj ulici.

''U Hrvatskoj od požara PUTO-a nemamo postrojenje za termičku obradu otpada, a izvoz opasnog otpada je skup. Agencija, Ministarstvo i Fond ne raspolažu s pouzdanim informacijama o količinama i vrstama opasnog otpada te je jako izvjesno da puno takvog otpada u Hrvatskoj završi u okolišu i prirodi'', tvrdi Holy.

''Najveće količine opasnog otpada nastaju u gospodarstvu, i to posebno u industriji. Manje količine opasnog otpada nastaju u kućanstvima i zovu se problematične tvari. U problematične se tvari ubrajaju: ulja, boje, lakovi, baterije, akumulatori, kiseline, lužine, lijekovi, razrjeđivači, otapala i slično'', smatra Marjanović.

Kako pametno zbrinuti otpad?

Marjanović dodaje kako se smeće vrlo teško, i to samo djelomično može reciklirati, takozvanom naknadnom obradom (sekundarnim recikliranjem) uz vrlo visoke troškove razvrstavanja. ''Sekundarne sirovine koje se dobiju na taj način nikada nisu primjerene kvalitete. Zato se u svakom kućanstvu, odnosno na mjestu nastanka otpada, treba osigurati odvojeno prikupljanje svih iskoristivih otpadnih tvari, a zatim njihovo odvojeno odlaganje u posebne spremnike odnosno posude'', tvrdi te dodaje kako se u neke od inovativnih modela zbrinjavanja otpada ubrajaju:

• educiranje građana o kupovini recikliranih proizvoda kako bi se povećala potražnja za recikliranim proizvodima, ali i cjelokupni sustav recikliranja
• educiranje građana o tome kako zbrinuti otpad
•  baza ''eko-razmjene'' kojom bi se građanima olakšala razmjena i/ili doniranje materijala koji su još uvijek upotrebljivi, ali jednostavno nisu potrebni kućanstvu donatoru
• uvođenje sustava kodiranih vrećica za otpad
• uvođenje atraktivno dizajniranih kanti za otpad na javnim mjestima (kolodvori, trgovački centri, trgovi, sveučilišta, knjižnice, vrtići, škole itd.)

''Stare lijekove možete odložiti u ljekarnama, otpadne baterije u većim trgovačkim centrima, otpadna motorna ulja kod automehaničara te automobilske gume kod vulkanizera'', savjetuje Vuković. ''Najveća je prepreka što na mnogim mjestima nema kanti u koje bi se otpad odvojio. Svijest ljudi će se svakako radi pravilnog recikliranja morati graditi, a taj proces bi mogao potrajati nekoliko godina, čak i onda kada ćemo imati potrebne kante“, zaključio je.