Gledajući očima financijaša naš život se može podijeliti u tri razdoblja. 

1. Obrazovanje

Prvo razdoblje je razdoblje učenja gdje dominira obrazovanje. U tom razdoblju smo obično ovisni o drugima, najčešće roditeljima i nemamo velike financijske mogućnosti. Tako je barem bilo do nedavno ali iskustva zapadnih zemalja nameću nam druga pravila igre. Tako je i kod nas obrazovanje sve manje besplatno, i jedan od bitnih financijskih ciljeva ljudi je štednja za školovanje djece. Ali svatko od nas je barem jednom čuo priču o jako talentiranom djetetu ali iz siromašne obitelji ili okruženja. Pa i sama sam se našla u takvoj situaciji, kada sam bila na 2-oj godini ekonomskog fakulteta usred ratnog vihora i odjednom bez financijske potpore roditelja. Moja je odluka bila završiti fakultet i uz puno rada preko studentskog servisa u tome sam i uspjela. Tada nije bilo mogućnosti kreditiranja školovanja i sličnih stvari ali da je, definitivno bi vagala omjer uloženog/dobivenog jer na kraju se sve može svesti na brojke. Ono što je zajedničko svima nama u ovoj fazi,  da je doživljavamo privremenom i uglavnom optimistično gledamo na financijsku budućnost.

2. Zarađivanje

U drugom razdoblju, razdoblju zarađivanja, većina ljudi je koncentrirano na karijeru, rad, jurnjavu za svemogućim novcem: tko može dobiti više, raditi više, biti više. U tom dijelu se događaju i najveće stvari u životu: susret sa voljenom osobom, djeca, uspjesi u karijeri, obitelj, prvi dom  i slično. S druge strane postoji zamka straha: da nećemo imati dovoljno za školovanje djece ili želimo štedjeti za mirovinu ali jednostavno nemamo dovoljno novaca za svakodnevni život ili  možda bismo mogli raditi više ili naći bolje plaćeni posao, i većina ljudi odustaje od života da bi „zarađivala za život“. To razdoblje traje 30-40 godina i kako se bliži umirovljenje jača nam strah od starosti i financijske budućnosti. Ja danas imam 41.godinu i pojačano gledano kroz prizmu „ekonomske krize“ zaista sa starošću jača i strah od financijske neizvjesnosti ali i odlučnost, barem u mom slučaju, da držimo stvari pod kontrolom.

Naravno da nam nisu isti prioriteti sa npr. 25 i sa 65 godina ali u ovom dijelu života nam se događaju najveće i najljepše stvari i sukladno tome i nastaju ciljevi koji oblikuju našu financijsku budućnost. Prije dobi od 40 godina bi trebalo riješiti:

• stvaranje vlastitog doma koji će biti otplaćen do mirovine
• kupovina automobila, po mogućnosti iz štednje ili sa ratom kredita koja nam neće opterećivati normalno življenje
• podizanje i školovanje djece, po mogućnosti iz štednje ili sa ratom kredita koja nam neće opterećivati normalno življenje
• napraviti plan mirovine i vidjeti kolika je potrebna štednja za starost. 
• napisati oporuku

Pri tome je teško definirati uspješan recept i redoslijed jer nismo svi isti tako da nam i prioriteti ne mogu biti isti ali bitno je stvari posložiti unutar svojih mogućnosti i pri tome ne zaboraviti živjeti. Ja osobno bi voljela da sam na početku stvaranja svog doma imala više mogućnosti. Prije 10-15 godina nije bilo lako uopće dobiti kredit, a ako ste ga i dobili to je bilo uz učešće minimalno 10%, velike kamatne stope, jamce i maksimalnu otplatu do 15 godina. Danas postoji puno više opcija, mogućnosti, naravno ako si zaposlen i imaš primanja ali neće niti ova kriza vječno trajati. 

Sva zaduženja, štednje  pa i način života moramo posložiti unutar naših mogućnosti. Pri tome trebamo paziti da tijekom radnog vijeka: 

• imamo adekvatnu svotu novca za hitne slučajeve ( preporuka 6-mjesečni prihod )
• imamo adekvatno i stalno zdravstveno osiguranje, osiguranja života i imovine
• analiziramo svoju osobnu imovinu i shodno tome planiramo prihode u mirovini
• aktivno upravljamo svojim financijskim ulaganjima
• pratimo i prilagođavamo se svim promjenama koje utiču ili mogu uticati na plan mirovine
• maksimalno koristimo porezne povlastice kod ostvarivanja svog dohotka

3. Služenje

Zadnje, treće razdoblje,  je faza nakon zarađivanja, moglo bi se nazvati razdoblje služenja, gdje, ili služimo sebi radeći ono što smo si godinama uskraćivali, ili drugima pridonoseći još više nego prije. Život nakon mirovine može biti jako kvalitetan ako nemamo financijskih problema a to zahtjeva planiranje na vrijeme. Mene osobno je uplašio podatak da npr. većina Amerikanca okusi ovo razdoblje kao financijsku oskudicu – preživljavanje im je jedina briga.

Prema podacima, u SAD-u, od Amerikanaca koji idu u mirovinu u 65.godini života:

• 45% ovisi o rodbini
• 30% živi od milostinje
• 23% još uvijek radi
• 2% se samostalno uzdržava 

Što nas čeka, teško je predvidjeti ali ne ohrabruje omjer zaposlenih i umirovljenika, pogled na umirovljenika koji kopa po smeću, ili još relativno radno sposobnu osobu ali ni puno mlađi ne rade. Isto tako napretkom medicinske znanosti produžava se i životni vijek. Danas je prosječan životni vijek muškaraca 82 godine a žena 86 godina i ako se ide u mirovinu sa 65 odnosno 60 godina treba planirati financiranje životnih potreba u razdoblju 17-26 godina.

Sve to upućuje na to da se moramo na vrijeme sami za sebe pobrinuti. Mnogi financijski stručnjaci smatraju da bi 60-80 % naših prihoda iz aktivnog radnog odnosa moralo biti dovoljno za starosnu dob, s tim da treba voditi računa i o inflaciji. 

Za mnoge mlade ljude planiranje sigurne mirovine u usporedbi sa tekućim potrebama, kao što su  kupovina kuće ili podizanje djece, je u drugom planu. Tek u 40-ima počinju misliti o tome ali opet budu potisnuti brigom oko izgradnje karijere, školovanja djece, održavanja stila života i slično. Tek kad dospijemo u 50-te počinjemo se fokusirati na skupljanje za mirovinu ali tada imamo jako malo vremena. 

Ako uzmemo da nam je mjesečni prihod 10.000 kn, godišnja inflacija 5% i da ćemo od mirovinskog fonda dobiti 43% sredstava, za 20 godina udobne mirovine od 6.000 kn moramo uštedjeti 1.848.000 kn. Ako uzmemo prosječni prinos 10%, ovisno o godinama kada krenemo sa štednjom znatno su različite svote novca potrebne za štednjo da dođemo do istog iznosa:

Dob i godišnji iznos štednje:

25 god. - 6.200

35 god. - 17.082

45 god. - 52.876

Koliko bi trebali štedjeti SADA, ovisi o postavljenim ciljevima i koliko imamo novca za postizanje ciljeva. Trebali bi štedjeti minimalno 10% ukupnog prihoda a zbog nepredviđenih i mogućih utjecaja kroz duže vrijeme, kao što su inflacija, nezaposlenost, rastava i slično, po mogućnosti i više. 

Kako, pročitajte u sljedećem članku.

Mr.sc. Kornela Paunović dipl.oec., suradnik za računovodstvo, financije i kontroling ABC knjigovodstvo d.o.o. Više informacija saznajte na našim službenim stranciama: www.abc-knjigovodstvo.hr.