Nijemac Ingo Spitz (39) u DDR-u je bio policajac.
Radio je za nezavisnu zaštitarsku tvrtke EXSIRO GMBH u Rostocku nedaleko od Muenchena, koja prevozi novac u banku Sparkasse Furstenfeldbruck.
Početkom listopada 2005., oko 17.30 sati, na kraju radnog vremena, kad su svi zaposlenici otišli, nije mogao izdržati i iz sefa kojem je imao pristup uzeo je oko 7,2 milijuna eura u gotovini.Torbu s novcem stavio je u Hondu Stream i odmah krenuo za Zadar ostavivši u Fuerstenfeldbrucku ženu i troje maloljetne djece. Njemačka policija ušla mu je u trag kad je s hrvatskog mobitela nazvao majku u Fuerstenfelbrucku.
Prisluškivali su je. Njemački kolege o svemu su obavijestili Interpol u Zagrebu, a slučaj je proslijeđen u policijsku postaju u Zadru. Kako će se pokazati, javljanja majci bit će Spitzova velika pogreška - nakon što su pozivi locirani, zadarska policija krenula je u akciju. Već osam sati kasnije, iz Njemačke su u Zadar stigle dvije mobilne jedinice Pokrajinskog kriminalističkog ureda (LKA) Bavarske. Hrvatska i njemačka policija odmah su dogovorili zajedničku akciju hvatanja pljačkaša.
Spitz bi na mobitelu razgovarao maksimalno oko dvije minute, a potom bi ga ugasio. To bi uradio najviše dvaput na dan, pa se policija orijentirala na internet-kafiće jer je Spitz komunicirao pomoću e-mailova za koje očito nije bio svjestan da se mogu provjeriti. Nakon nekoliko dana policija je od osobe koja je na temelju tjeralice i fotografije na internetu prepoznala Spitza dobila dojavu da se osumnjičeni kreće zadarskim Borikom.
Policajci u civilu Josip Burić, Joso Bubnjar i Željko Bačić 23. listopada odmah su provjerili dotičnu dojavu.
- Obilazili smo kafić L.A. koji se nalazi na Boriku.
Nešto poslije četiri sata poslijepodne otišao sam kući, a kolege Bubnjar i Bačić su ostali još malo pratiti slijed događaja. Nakon mog odlaska u kafić je ušetao jedan muškarac.
Bili su u civilu pa su ga promatrali i zaključili da je to on te me nazvali da se odmah vratim - priča Burić.
Sva trojica našla su se ispred kafića i dogovorila akciju hvatanja.
Burić i Bačić vratili su se unutra i sjeli za stol do Spitza te naručili kavu i promatrali ga oko pet minuta.
Bubnjar je ostao pred ulaznim vratima u kafić čuvati odstupnicu u slučaju da osumnjičeni pokuša pobjeći.
- Na Njemačkom je naručio kavu i radio nešto za računalom.
Bio nam je leđima okrenut. S vremena na vrijeme bi pogledao nalazi li mu se netko nalazi iza leđa.
Prišli smo mu s obje strane. Kolega ga je pozdravio na engleskom, predstavio se kao policajac i zatražio njegovu osobnu. Bilo nam je čudno da nam je dao svoju pravu osobnu.
Kolega ju je temeljito pregledao i predao meni, dodavši da on ne odgovara osobi koju tražimo. To nam je bila zajednička lozinka da stupimo u dogovorenu akciju.
Zahvalio sam se Spitzu i vratio mu osobnu natrag.
Kad ju je primio natrag, uhvatili smo ga za ruke i s lisicama ga izveli van. Gosti kafića nisu ništa primijetili - rekao je Barić.
Pri uhićenju nije pružao nikakav otpor.
Odmah su pozvani i njemački policajci. Provedenom kriminalističkom obradom utvrđeno je kako je Spitz u Zadru boravio na više adresa, a u podzemnoj garaži obiteljske kuće, gdje je boravio, pronađen je njegov automobil s glavninom ukradenog novca. Spitz je sucu Županijskog suda u Zadru priznao krivnju bez puno riječi.
Kako je objasnio, bio je nezadovoljan malom plaćom i smatrao je da mu pripada puno više novca.