Otišao je Ivica Račan. Bit će vremena za svođenje političkih bilanci njegova djela, ali u ovom je trenutku sasvim jasno da je postavio neke moralne standarde koji će ubuduće djelovati kao uzor i obaveza. Ponajprije, to je poštenje. Provesti više od tri desetljeća u hrvatskoj politici, u njenim najtežim vremenima - čija je parola "ko je jamio, jamio je", a iza sebe ne ostaviti ni jednu jedinu aferu vezanu uz novac, korupciju ili mito, kod nas je izuzetak dostojan divljenja, a ne pravilo nevrijedno spominjanja. Vladao je, a nije se obogatio. Imao je moć, ali ju nije zlorabio. Doznavši za tešku bolest, o njoj je odmah, bez okolišanja, detaljno izvijestio javnost. Ivica Račan dao je tako primjer ne samo svojim životom nego i svojom smrću. Utoliko zaslužuje biti uzorom ne samo SDP-u, nego i cijeloj hrvatskoj političkoj klasi.