Na krilima uspjeha koje je skrojio s rukometašima, Lino Červar je 2003. ušao u Sabor. Odgovaralo je to i HDZ-u, jer je toj stranci svojom popularnošću donio pokoji glas, ali i Linu, jer je mogao ispoljiti svoj nacionalni naboj i na političkom polju. Danas se Mago di Umago oprašta od saborskih klupa, a svoj čarobni štapić s parketa nije iskoristio u rješavanju političkih pitanja. U Saboru je bio tek sporedna figura, kako obično i biva s ljudima koji misle da im je, ako su sposobni na jednom polju, i politička sposobnost prirodni dar. Da su zagrizli prevelik zalogaj, nauče tek naknadno, a njihovo političko školovanje građane Hrvatske previše stoji. Ne toliko financijski, koliko kadrovski: u Saboru su potrebniji ljudi koji će se s problemima uhvatiti u koštac, umjesto da se zadovolje statusom promatrača. Sama ljubav prema domovini nije dovoljna za zastupnički poziv.