Šetao sam središtem Jastrebarskog i zastao sam na Strossmayerovu trgu. Tamo su i pošta i Fina te nekoliko kladionica, pa sam smatrao da je to mjesto na kojem se trebam zadržati. Na trgu nije bilo mnogo ljudi, tek nekoliko prolaznika. Stao sam na mjesto s kojeg imam pregled cijelog trga, a da mene ne vide. I tad sam čuo ženske povike, počeo je svoju priču policajac Tihomil Fabijanić (41).
Tog 9. prosinca 2005. spasio je Karmen Pažulj od moguće smrti. Oko 17 sati u njezinu mjenjačnicu "Pažulj" u središtu Jastrebarskog, tridesetak kilometara južno od Zagreba, iznenada je uletio nasrtljivi Kruno Kolić (48).
- Imam bombu. Evo je. Daj novac - rekao je pljačkaš vlasnici mjenjačnice, koja je bila sama. Bombu je izvadio iz vrećice. Nakon što je počela vrištati, Kolić se počeo osvrtati oko sebe i kroz izlog ugledao policajca kako se približava. Tad je zgrabio bombu s pulta i istrčao iz mjenjačnice. Za njim je istrčala i Karmen, koja je i dalje zapomagala. Tihomir nije dvojio što treba učiniti.
- Tad sam potrčao prema mjenjačnici, koja je bila udaljena tristotinjak metara od mene. Karmen je vikala da je unutra neka vrećica u kojoj je bomba i da ju je Kolić htio opljačkati.
Odjednom se ispred mjenjačnice stvorilo desetak ljudi. Već je pala noć i bojao sam se da ću ga u tome mnoštvu izgubiti.
On je pogriješio jer je naglo skrenuo u susjedno dvorište, udaljeno samo nekoliko metara od mjenjačnice. Odmah sam znao da je to on.
Kako nije iz Jastrebarskog i ne pozna grad, nije ni slutio da iz tog dvorišta nema izlaza. Sustigao sam ga nakon nekoliko sekundi, a on se ukipio od straha kad me ugledao. Povikao sam: 'Stop! Policija!'. I on je stao kao ukopan - prisjetio se Fabijanić.
Hrabra policajčeva reakcija tek je uslijedila. U dvorištu je policajac Fabijanić primijetio da Kolić u ruci drži bombu.
Bez straha mu je prišao sa strane i lijevom rukom istrgnuo bombu, a s desnom ga je čvrsto držao za jaknu. Kaže da se nije niti morao boriti s njim jer je pljačkaš bio prestravljen.
Hladne glave Fabijanić je na mjesto događaja pozvao kolege kriminaliste, koji su ustanovili da je riječ o protupješačkoj rasprskavajućoj mini.
- Ta mina nije samo tako mogla eksplodirati. Na nju treba stati. Ali ja to nisam ni znao prije no što sam je imao u ruci.
Niti je Karmen to znala. Moja je ruka jednostavno krenula prema njegovoj. Bilo je to instinktivno i tada me nije bilo ni najmanje strah. Tek kad je sve prošlo, uhvatila me jeza jer sam shvatio: da je bila prava bomba, vjerojatno ne bih danas bio tu.
No to je bio instinkt i opet bih to učinio. To je moj posao i sve ću učiniti da zaštitim ljude. Sve što je u mojoj moći - skromno je zaključio Fabijanić, koji je policajac već 16 godina.
- Kruno Kolić je amater i mislim da mu je to bila prva pljačka. Da je bio profesionalac, ne bi to tako jednostavno završilo.
Što je najgore od svega, druga vrata u mjenjačnici, koja razdvajaju prostor u kojem su klijenti i djelatnici, koja su štitila Karmen, bila su otključana i on je mogao slobodno ući k njoj.
Ali, ponavljam, vjerojatno mu je to bilo prvi put jer se uopće nije pripremio za pljačku niti je znao kamo će bježati ako nešto pođe po zlu. Uhvatila ga je panika čim je Karmen počela vikati.
U to vrijeme već je bilo nekoliko pljački i zato smo bili na terenu u gradu. Sve se odigralo u samo nekoliko minuta i tek nakon prospavane noći shvatio sam što mi se sve moglo dogoditi. Ali na svu sreću sve je završilo kako treba - rekao je hrabri policajac Tihomil Fabijanić.